Piše: SIBIN

Postoji priča da je pričanju nesklon, malorek, povučen, Ivo Andrić za nenadmašnog špiclova i književnog velikana Miodraga B. Buleta, rekao kako, ako ga izjurite kroz prozor, eto vam ga on kroz dimnjak.

Đinđić je Habermasu uskočio u kancelariju kroz prozor, onda mu na njemačkom iznio kako ima zbog obaveza dvije godine da doktorira klasičnu idealističku njemačku filozofiju, i, zaista, pod mentorstvom Albreht Velmera, Đinđić je to genijalno omunjio.

Toliko, dakle, o zaobilaženju vrata zbog većih ciljeva.

U CG se do sudskog depoa došlo kroz tunel, o tom kopanju ništa nismo čuli od vodećih, građanskih, slobodarskih, naprednih, obrazovanju zajednice posvećenih NVO-a, na čelu sa Daliborkom i Tea Gorjanc Prelević, što je ogromni propust.

U virtuelnom biznis/berza svijetu, postoji – rudarenje za bitkoin. Kapitalizam i zemlja su povezani, pa naftne bušotine donose milijarde, koje u srcu pustinje podižu čarobne, postakljene, nadstvarne, izvanzemaljske gradove nalik onom iz filma „Peti element.“

Van Gog je neko vrijeme bio rudar, u jamu se spuštao sa Novim Zavjetom, i svojoj siromašnoj i napaćenoj braći držao propovijedi. Završio je izmučen pucajući se iz revolvera u srce, tri dana umirući, slikar koji nam je ostavio djela čije boje imaju energiju sunčeve svjetlosti, pedeset godina ispred impresionista koje je stvorio.

Naravoučenije: ne moraju sve podzemne radnje nužno biti produžena ruka kriminala, koji je obezbjeđen politikom koju instalira, međutim, to, ipak, nije slučaj sa CG, gdje je svaki drugi građanin mučeguzan za rad, nedajbože da se prihvati motike bez koje nema poštena hleba, zato smo u svijetu i prepoznati po trgovini drogom i kriminalnim klanovima koji su preplavili i tržišta umnogo prostranija od ovih balkanskih.

Dok čekamo vladu, uneozbiljimo sve, ako to već i nismo uradili, slično onima koji nam rade na sudbini i pregovaraju oko fotelja laktajući se i „kopajući“ do nje.

 

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Tagovi