“Nije tvrda lista nego tvrda vjera“

Idemo naprijed jer nazad nemamo kud. Idemo kroz onu mećavu i za onim krstom. Da im se ne damo – da se ne predamo! I ne okrećimo se. Mi nismo narod prošlosti – mi smo narod budućnosti!

Sad ćemo da kukamo danima za boljom listom, da prebiramo po njoj ko valja, a ko ne valja?

Sad ćemo da tražimo izgovore i upiremo prstom u onoga koji je tu, a nije mu bilo mjesto?

Mnogima nije, mnogi su se obrukali ali ja „zbog Vasilija ne mrzim Svetog Vasilija“.

Svako od nas, međutim, ima makar jednoga kojemu vjeruje i koji je zaslužio da nas vodi, jednoga, od profesora Krivokapića do posljednjega na listi Za budućnost Crne Gore.

Nikada, ni u trenutku razočarenja, u malodušnosti, u namučenosti, tridesetogodišnjoj iscrpljenosti, ne smijemo zaboraviti da je naša lista ona što je pjevala Crnom Gorom, ona što je nosila krst kroz mećavu, ona što je zadivila hrišćansku Evropu.

I na „Hristovoj listi“ bilo je onih koji su ga se u strahu odricali, a na kojoj je potom sagrađena njegova Crkva i naš dom.

Nema vremena za kukanje i prenemaganje. Nijedan pojedinac me neće natjerati da odustanem i da se razočaram. Ovu bitku bijem za sebe i za svoju djecu, za prijatelje, za one policajce koji su bacili uniforme i ogrnuli se čašću, za one oficire, za hiljadu ljekara, za stotine profesora, za one hapšene i privođene, za trobojku sa Zlatice, za budućnost koja pripada nama.

Ovu bitku nikada neće dobiti ni jedna tvrda lista nego tvrda vjera. Nije nas osamdeset i jedan nego smo jedan i njemu svaka pojedinačna sudbina i cijela Crna Gora.

Idemo zato bez uzmicanja, idemo da ih pobijedimo, da se oslobodimo, da im naplatimo svaku nesreću i nepravdu, svaku suzu i svaki suzavac.

Idemo naprijed jer nazad nemamo kud. Idemo kroz onu mećavu i za onim krstom. Da im se ne damo – da se ne predamo! I ne okrećimo se. Mi nismo narod prošlosti – mi smo narod budućnosti!