Demokratska partija socijalista poslednjih par izbornih ciklusa proslavlja uz vatromete i bakljade iako upravo iz tih izbornih ciklusa u izborne cikluse ostaje u opoziciji. Moguće je da ta partija slavi neslogu koja vlada unutar partija, kako na lokalnom tako i na državnom nivou, koje baštine tekovine 30. avgusta, međutim, prostora za neko pretjerano radovanje nema jer upravo među tim partijama ostaje jedna jasna činjenica koja je univerzalna – sa DPS-om ne!
Naime, poslednje slavlje ove ekipe bilo je u Budvi gdje su proslavili svoj izborni rezultat. Međutim, prostom matematikom je jasno da DPS neće biti vlast u Budvi, baš kao što nisu ni bili od 2016. godine. U Budvi je, naime, potrebno minimum 17 odbornika za većinu od ukupno 33 a DPS je uzeo samo 9. Najviše glasova uzele su dvije sukobljene strane bivšeg Demokratskog fronta gdje su po 9 mandata podijelili lista Za budućnost Budve na čelu sa Mladenom Mikijeljem, a druga na čelu sa Nikolom Jovanovićem.
I pored činjenice da su te dvije struje u potpunosti podijeljene, ipak bi jedino prirodno bilo da dođe do dogovora ove dvije liste, da se zakopaju sve teške riječi i da se formira stabilna gradska uprava koja bi Budvu povela naprijed i gdje bi se konačno smirila situacija nakon hapšenja nekadašnjeg čelnika Budve Mila Božovića.
Čak i pored Budve, sjetimo se, DPS je slavio i u Podgorici. Naravno, ova partija jeste drastično povećala svoj rezultat čemu je doprinijela i mala izlaznost, ali ni sa tom matematikom, ne bi bili u mogućnosti da formiraju vlast, bar ne po onome što je već poznato.
Naime, ni predstavnici GP URA niti predstavnici Pokreta za Podgoricu koji je blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću nisu se pojavili na sastanak koji je organizovala Demokratska partija socijalista, stoga je jasno da nisu baš toliko raspoloženi da koaliraju sa njima. DPS, iako najjača partija u Podgorici, ipak i nema toliko razloga za slavlje, jer bi im bio potreban jako širok politički dogovor kako bi makar mogli i da pomisle da dobiju kakve mrvice od vlasti.
Naime, kako sve izgleda, URA i Milatović bi ponovo „odradili“ metod manjinske Vlade samo u Podgorici gdje bi napisali platformu koju bi ponudili svima kako bi je drugi politički akteri podržali. Po ovoj metodi, ukoliko bi se sve kockice posložile, na vlast bi došao Luka Rakčević u Podgorici a morali bi da ga podrže i DPS i SEP Duška Markovića kao i Evropski savez. I tek tako bi mogli „prebaciti“ većinu odbornika koja je potrebna za formiranje vlasti u Podgorici.
Sa druge strane, 30. avgustovci su očito osvojili većinu glasova a uz Jakova Milatovića moglo bi doći do formiranja vlasti u Podgorici. URA po toj matematici nije potrebna a ukoliko bi „povukli ručnu“ potencijalno bi i mogli biti faktor u vladajućoj većini koja bi se potencijalno oformila.
Interesantno, u javnosti više provijava mogućnost da će doći do dogovora 30. avgustovaca, tako da i dalje nije jasno zašto DPS slavi. Prosto, ne postoji to poravjnanje zvijezda koje bi im omogućilo povratak na vlast u punom kapacitetu, građani su ih ljudski pozdravili 30. avgusta i poslali u političku penziju, odnosno u opoziciono djelovanje gdje će, sve su prilike, ostati i dalje.
