Glumica i pjevačica Olivera Katarina preminula je juče u 87. godini. Bila je jedna od najpopularnijih glumica i pjevačica u Jugoslaviji na prelazu iz šezdesetih u sedamdesete godine prošlog vijeka.
Rođena kao Olivera Petrović u Beogradu 1940. godine, nakon završenog Pravnog fakulteta studirala je Pozorišnu akademiju u klasi sa Petrom Kraljem, Milenom Dravić i drugima, a 1962. godine počela je da igra u Narodnom pozorištu, predstavom „Koštana“. Najpoznatiju filmsku ulogu ostvarila je u „Skupljačima perja“ (1967) reditelja Aleksandra Petrovića, a film je osvojio Gran pri na Kanskom festivalu, prenosi Tanjug.
Predsjednik Aleksandar Vučić izrazio je sinoć saučešće povodom smrti umjetnice i rekao da je ona bila autentična i harizmatična diva, čiji su stil glume i jedinstven glas prevazišli granice ovih prostora i pronijeli slavu naše kulture širom svijeta.
„Svojim raskošnim talentom i strašću sa kojom je pristupala svakoj ulozi i pjesmi, ostavila je specifičan trag u našoj kinematografiji i muzici. Njen vanserijski talenat donio joj je zasluženu slavu, a umjetnička snaga umjela je da zadivi i najizbirljiviju svjetsku publiku“, naveo je Vučić.
Rekao je da je Olivera Katarina svojom fascinantnom pojavom i jedinstvenim stilom obilježila jednu od najsjajnijih epoha naše umjetničke scene.
„Pamtiće je brojne generacije koje su imale privilegiju da odrastaju uz njenu nepresušnu energiju, snažnu ličnost i duboku emociju koju je bezrezervno unosila u svaku interpretaciju“, poručio je predsjednik u saopštenju.
Ministar kulture Nikola Selaković uputio je telegram saučešća povodom odlaska „velike glumice i svestrane umjetnice, simbola jednog vremena“. Kako je naveo, ona će ostati upamćena kao „jedna od najvećih diva srpske i jugoslovenske kinematografije i muzičke scene prošlog vijeka“.
„Njen jedinstveni talenat, harizma i umjetnička autentičnost učinili su je jednom od najznačajnijih ličnosti naše umjetničke scene. Njen odlazak predstavlja veliki gubitak za našu kulturu, ali će njeno djelo, glas i uloge nastaviti da žive kao trajno svjedočanstvo jedne izuzetne umjetničke karijere“, istakao je Selaković.
Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina Olivera Katarina ostvarila je brojne uloge u domaćim i inostranim filmovima. Debitovala je u filmu „Dobra kob“ iz 1964. godine, igrala je, između ostalog, u ostvarenjima „San“ (1966), „Uzrok smrti ne pominjati“ (1968), „Devičanska svirka“ (1973) Đorđa Kadijevića, kao i u „Crvenom udaru“ (1974).
Kao pjevačica održala je brojne koncerte, snimila veliki broj singlova i albuma, a posljednji album „Retka zverka“ objavila je 1984. godine, nakon čega se povukla iz javnosti. Sarađivala je 2005. godine sa Marinom Abramović na performansu „Balkan Epik“, a na veliko platno vratila se 2008. godine ulogom u filmu „Čarlston za Ognjenku“ Uroša Stojanovića.
Objavila je autobiografsku knjigu „Aristokratsko stopalo“ 2017. godine, a 2018. godine imala je koncert u Kombank dvorani u Beogradu. Dobila je 2017. godine „Zlatni pečat“ Jugoslovenske kinoteke, a 2020. godine Nušićevu nagradu za životno djelo.
(Politika)
