Vladika Joanikije: Zlo se naduvalo i previše!
Vladika budimljansko-nikšićki Joanikije rekao je da su ovo dani iskušenja i vojevanja sa nepravdom, zlom voljom, mislima i predumišljajima vlasti u Crnoj Gori protiv Crkve.
U besjedi nakon liturgije povodom svete Trojice u nikšićkom Sabornom hramu, vladika je rekao da ne zna, niti mu je jasno šta se to čini, ali da će jednog dana, kada sve to prođe, biti svima jasno da se “to zlo bilo naduvalo i previše, i suviše”.
”I ono će, naravno, pući samo od sebe, ali je važno da mi ostanemo na svome mjestu i da se za sve Bogu molimo, da nikome zla ne želimo. Bog će učiniti ono što je njegova volja, a i mi sa njime da budemo onako kao što naš narod kaže, da i Bogu treba pomoći”, rekao je Joanikije.
To znači, kako je kazao, da uvijek treba biti samo sa Bogom i vojevati njegovom vjerom, istinom i pravdom, i tako spasavati i svoju dušu, i bližnje svoje i boriti se sa spasenje svih.
”Božija blagodat i milost ukrepljuje Crkvu naročito kada su velika iskušenja. Nemojte da se bojimo kada dođu iskušenja, jer to je veliki izazov samo da smo sa Bogom i sa onima koji su Božiji, sa svecima i našim svetinjama, i tada smo nepobjedivi”, kazao je Joanikije.
Kako je obrazložio, to i obavezuje ljude da budu pravi hrišćani i da ne vojuju kao ostale vojske ovoga svijeta.
”Treba da vojujemo istinom, pravdom, ljubavlju, koja sve pobjeđuje. Kada je istina odvojena od ljubavi, onda više nije istina, iako se to tako čini”, ukazao je vladika.
Prema njegovim riječima, lahor duha svetoga stalno provjetrava ovaj svijet, a naročito misli ljudi i oblagodaćuje njihova srca i duše, i to je disanje Crkve Božije.
”I na svetim službama vrlo često osjetimo taj blagi povjetarac koji nas obnavlja, osvježava, i darovi Božiji se stalno umnožavaju i izlivaju na Crkvu, i na episkope, sveštenike, na sve hrišćane”, rekao je vladika.
Vjera pravoslavna je, kako je ocijenio, kao bistri izvor neiscrpne vode kojom se napaja i od koje živi, od koje se obnavlja, i ”koliko se god naslađujemo, vidimo da nikada nijesmo dovoljno spremni da primimo punoću Božije istine, koja je beskonačna”.
Kako je naveo, mi smo ograničeni ljudi, grešni, naročito kada se izdvojimo, kada smo sami, kada se otuđimo i od Boga, i od ljudi, i tada je to jad i čemer, i tuga.
„A kada smo blizu sa Bogom, iako smo sami, onda smo zapravo sa svima i to je neka tajna čudesna duhovnog života koju znaju sveti podvižnici, Božiji ugodnici, kao što su Prepodobni Stefan Piperski i Sveti Vaslije Ostroški”, rekao je Joanikije.
E neće ići ustaso, laprdaš u buru