Kako se koristi ranjivost korisnika na internetu
Potrošačima treba bolja zaštita od štetnih praksi i izazova sa kojima se suočavaju na internetu, posebno sa tako brzim razvojem tehnologije, saopšteno je iz Evropske komisije.
U ovom trenutku izvršno tijelo EU ocjenjuje da li trenutni zakoni EU o zaštiti potrošača omogućavaju visok nivo zaštite u digitalnom okruženju. Obuhvaćene su tri osnovne direktive: Direktiva o nepoštenoj trgovačkoj praksi, Direktiva o pravima potrošača i Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama.
– Pokazalo se da se potrošači ponašaju drugačije onlajn nego kada su van mreže. A tehnološki razvoj i pojačano praćenje ponašanja na mreži omogućavaju kompanijama da više utiču na korisnike.
Zato je važno da se mijenjaju pravila koja će biti bolje prilagođena specifičnim štetnim praksama i izazovima s kojima se potrošači suočavaju na internetu – navodi se u izveštaju EK. Oni smatraju da potrošači ne osjećaju uvijek potpunu kontrolu nad onim što rade ili prate na internetu, a postoji više razloga što je to tako. Tu su prije svega različiti mehanizmi koji se koriste kako bi se korisnici uvjerili da je nešto što im se nudi hitno. Takođe, tu su i različite digitalne usluge koje ih tjeraju da nastave da koriste neke alate ili da troše više novca, kao na primjer u video-igricama.
Posebno je opasno personalizovano ciljanje korisnika kojima se koristi neka ranjivost, pa im se na primjer plasiraju oglasi koji mogu da ih asociraju na lične ili finansijske probleme, kao i neka negativna mentalna stanja. Mnogi korisnici se žale da ne umiju da se izbore sa digitalnim pretplatama, jer kad na nešto pristanu, onda im kompanije otežavaju na sve moguće načine da otkažu to plaćanje. Ovo je posebno slučaj kod različitih programa poput dijeta ili fizičkih vježbi. Prilikom prvog ugovaranja sve je jednostavno za korisnika, nude mu se popusti, lako je da izabere odgovarajući program, prolazi kroz navodne personalizovane ankete namijenjene baš njemu, ali tek poslije slijedi problem. Ovakvi programi se obično obnavljaju automatski na mjesec dana, što korisnik koji nije dovoljno digitalno pismen ili recimo ne govori engleski jezik teško može da otkaže. Sve je tu, načelno je lako odustati, ali opet nije transparentno, ponekada mora da se kontaktira i mejlom kako bi se dobile smjernice za otkazivanje itd. Upravo na to ciljaju iz EU jer su svjesni da kompanije često otežavaju korisnicima otkazivanje usluge kako bi produžili još jedan mjesec i uzeli novac.
– Poseban problem postoji sa zloupotrebom uticajnih osoba u komercijalne svrhe. Neke od tih praksi možda su već u suprotnosti s postojećim zakonima EU o potrošačima i drugim propisima. Na primjer sa Zakonom o digitalnim uslugama i Direktivom o audiovizuelnim medijskim uslugama – kažu iz EK.
Po njihovim podacima, razne štetne komercijalne prakse na internetu potrošače u EU koštaju najmanje 7,9 milijardi evra godišnje. S druge strane, trošak koji bi imale kompanije koje bi trebalo da se usklade sa zakonima EU o potrošačima mnogo je niži i ne prelazi 737 miliona evra godišnje. Zabrinjavajuće je to da iz EU stižu poruke da zaštitu prava potrošača karakteriše nedovoljno sprovođenje propisa, pravna nesigurnost, sve više razlika u propisima od zemlje do zemlje i nedostatak volje da se kompanije drže tog visokog stepena zaštite. Pred komisijom je zato, navodi se, težak posao da se obezbijedi dosljedna primjena ovih propisa u izmijenjenom digitalnom okruženju i zabrana različitih štetnih praksi koje ugrožavaju korisnike.
(Politika)