Volonterke MZ Sveti Stefan: Okrenuti glavu od problema, ne smije biti opcija

Volonterke budvanskog Crvenog krsta koje djeluju na teritoriji MZ Sveti Stefan, su mlade djevojke kojima su humanost i pomoć ljudima u nevolji priordna stvar. One su u razgovoru za naš portal kazale da nema boljeg osjećaja od spoznaje da si nesbično pružio pomoć nekome kome je potrebna.

Cijela akcija za pomoć tokom pandemije COOVID-19 za Paštroviće pokrenuta je spontano, kazale su Milica Mitrović, sekretarka MZ „Sveti Stefan“, Dijana Mitrović i Adriana Mitrović, članice Crvenog krsta Budva, koje djeluju na teritorji Pržna, Svetog Stefana, Buljarice i Petrovca.

„Ja sam poslovno bila u Austriji, odakle sam se vratila zbog situacije sa koroinavirusom, a moj put do Crne Gore je za mene bio jako traumatičam podsredstvom svega što se u svijetu u tom trenutku dešavalo. U Crnoj Gori sam zatekla redovno stanje, sve je funkcionisalo normalno, nije bilo obustave saobraćaja, ali me to nije spriječilo da počnem da razmišljam kako će se situacija koja je zavladala svijetom proširiti i kod nas“, priča Dijana.

Prvo što je uradija, kontaktirala je mjesnu zajednicu kojoj pripada, kako bi se oformio tim volontera, dosjetivši se i da preko spiska birača dođe do informacije koliko u ovom kraju ima onih koji spadaju u rizičnu grupu, a brojka starijih od preko 65 godina brojila je čak 200 ljudi.

Dijanina ideja je naišla na prihvatanje i vrlo brzo počelo se sa relaizacijom i preduzimanjem prvih koraka. I tako kreće ova lijepa priča sa volonterima MZ Sveti Stefan koja broji 15 članova mladih ljudi voljnih da pomognu.

„Mi djelujemo pod okriljem budvanskog Crvenog krsta, jer je samostalno volontiranje i pomaganje ljudima u sopstvenoj režiji zabranjeno“, kazala je Milica, ističući da uživaju u pomaganju ljudima.

Volonterke su napomenule da u njihovoj mjesnoj zajednici, na sreću, većina ljudi ima nekog ko im se našao u ovakvim situacijama, te da nije bilo organizovanih odlazaka u super markerte i apoteke, za razliku od volontera u Budvi koji i to rade zbog većeg obima korisnika pomoći Crvenog krsta.

Zbog preopterećenosti budvanskog Crvenog krsta, kako su nam djevojke objasnile, volonteri MZ Sveti Stefan preuzeli su i korisnike pomoći ove ustanove na teritoriji Petrovca iako on ne spada u njihovu teritoriu, koja je samo do Reževića.

„Svakodnevno obiđemo, desetak mjesta od Pržna do Petrovca. Jedan naš dan počinje tako što se prvo ide u Crveni krst u Budvu, gdje se preuzimaju obroci koje donira kompanija Merkur i nakon preuzimanja ide se redom od jednog do drugog korisnika“, kaže Dijana.

Svaki susret sa korisnicima pomoći je, kako opisuju, vrlo emotivan i uljepša im dan.

„Svaki čovjek se kojim se susrećemo je posebna priča. Gane me često ta njihova iskrenost i predusretljivost. Svaki put kada dođemo oni nas sačekaju sa nekim poklonima iz domaće proizvodnje, bilo je tu buketa cvijeća, suvih smokava…To gostoljublje i darovi su u duhu našeg naroda i to je zaista nešto što učini da se osjećate predivno“, kaže Dijana.

Nerijetko ih, kako kažu, ljudi koje obilaze pozivaju da se zadrže na čašicu razgovora, ali naiđu na razumijevanje prilikom odbijanja jer trenutna situacija ipak nalaže socijalnu distancu koju teškog srca poštuju prilikom susreta sa starijim ljudima kojima su osim materijalne pomoći ovih dana potrebni i pažnja i ljubav.

„Iz dana u dan naši razgovori sa ljudima koje obilazimo su sve duži, upozanjemo se i slobodno mogu reći na neki način vezujemo jedni za druge“ istakla je Dijana.

Djevojke su nam kazale i to da bi voljele i planiraju da se pomoć onima kojima je potrebna nastavi i u periodu nakon virusakorna, jer je pojedinim ljudima ovakva vrsta pomoći neophodna i nakon pandemije, kao što je na prinjer slučaj dva korisnika u Petrovcu koji žive u kamp prikolicama“, priča Milica.

One apeluju da već postojeći problemi neće nestati po završetku pandemije i ističu da je pojedinim ljudima kojima ukazuju pomoć situacija sa virusomkorona u neku ruku dobro i došla da bi se konačno i na njih skrenula pažnja.

„Ja sam lično u šoku, da onako mali Petrovac ima dva beskućnika“ kazala je Dijana, koja ne krije želju da nešto po ovom pitanju preduzme, jer kako kaže donekle osjeća ličnu sramotu što do sada nije primijetila ove ljude čiji je život ugrožen, a čiji su problemi tek sada postali vidljivi.

Ove tri mlade djevojke, istakle su da je humanost nešto što je po njima prirodno i da ne mogu da shvate da iko može da okrene glavu na bilo kakav problem u zajednici.

„Kada smo dobili prvi pečat kao MZ zajednica i zeleno svijetlo da možemo bilo šta da učinimo od ovog mjesta, mi smo počeli da se okrećemo i sabiramo probleme i pravimo listu prioriteta“ priča Milica, koja je sem volonterke i sekretarka MZ Sveti Stefan i Pržno.

Adriana, maturantkinja i jedna od najmlađih u ovom volonterskom klubu kaže da je posebno ponosna na veliki broj svojih vršnjaka koji su uzeli učešća u cijeloj ovoj priči.

„Ja volontiram već dugo, još od desete godine tako da je i meni pomoć u ovakvim situacijama nešto prirodno“, kazala je ona.

Milici takođe ovo nije prvi susret sa volontiranjem, jer je kao članica Kola pravoslavnih sestara u Paštorvskoj parohiji i ranije učestvovala u sličnim akcijama prikupljanja pomoći. Ona je istakla i to da je u Paštovićima pomoć drugima u nevolji stvar na koju su navikli i moralna u ljudska obaveza.

Među volonterima, uz osmijeh su istakle ove tri mlade žene, više je djevojaka.

„Momci su što se MZ Sveti Stefan tiče uvijek tu za neke fizičke psolove, koji iziskuju snagu, ali žene definitvno nose ideje“, uz osmijeh je potvridla Milica konstatujući da su ovu MZ zajednicu na opšte zadovoljstvo preuzeli mladi ljudi.

Veliku zahvalnost, istakle su ne samo sada nego i u inače svim akcijama koje sprovode, duguju sugrađaninu Balši Mitroviću koji im svaki put nesebično i smaoinicijativno ponudi svoju pomoć.

Sa posebnim ponosom su istakle da nijesu izostale ni individualne donacije ljudi iz ovog kraja.

„Posebno bih apelovala da zajendnica pomogne ovim ljudima iz Petrovca koji žive u jako lošim uslovima. Petrovac je malo mjesto i to je nešto što se ne smije dopustiti“, kazala je Dijana, pozivajući mještane Petrovca da ujedinjenim snagama mogu riješiti ovaj dugogodišnji i nedopustivi problem.

Na kraju dana, kada se sve stiša i umiri, grudi su im pune, jer zanju da su danas uradile nešto dobro.

„Najdraže mi je kada nešto uradimo individualno, mimo onoga što je naša obaveza svakog dana, kao recimo što smo za jednog korisnika koji ima psa koji je na izmaku života obezbijedile hranu, jer i oni su živa bića i nekome su važni“, kazala je Milica i istakla da ih poltika ne zanima, te da je humanost odvojena od politike i stranačke pripadnosti, ali da ih često posmatraju kao neku partiju.

Posebno su ponosne na omladinu Pržna i Svetog Stefana koja se i dalje svakodnevnno javlja i stavlja na rapsolaganje za bilo kakvu vrstu pomoći.

„Svi koji žele da doprinesu uvijek su dobrodošli, sada je sve stalo, poslovi su odloženi i pravo je vrijeme za ovakve stvari. Ja lično da nijesam počela da volontiram osjećala bih se bespotrebnom. U trenucima kada mogu da pomognem, nikada ne bih izabrala da sjedim kod kuće“, ističe Dijana.

Fraza „Naše malo nekome je puno“ možda je previše plasirana, ali je istinita.

„Izuzetan je osjećaj da smo doprinijeli i pomogli nekome u ovoj situaciji. Ja sam najmlađa, ali ovo je definitivno pravac koji biram i za ubuduće po ugledu na Milicu i Dijanu“, kazala je Adriana, doadajući kroz šalu da pred nama stoje dva ženska vojnika, sudeći po disciplni, snazi i volji sa kojom se hvataju u koštac sa problemima u zajednici.

Za kraj su nam djevojke rekle da nema ničeg nesvakidašnjeg i neobičnog u njihovoj odluci da pomažu i želji da nešto promijene, jer kako kažu solidarnost je u duhu Paštrovića, te je to slika sloge sa kojom su odrasle, a na koju su posebno ponosne.

Da bude više ovakve omladine, ali ipak manje onih kojima je njihova pomoć potrebna, ovoj ekipi poželji smo sve najbolje u daljem radu, a svima nama da u sebi pronađemo makar djelić humanosti koju ove djevojke nose u sebi.

Humanost nema stranačku i nacionalnu pripadnost, ona dolazi pravo iz srca!