Država ćuti, a neki pale nacionalističke vatre: Pamte i opominju Fundina i Orljevo, Kuči s komšijama grade slogu i zajedništvo!
Ponovo su Kuči trn u oku. Odnarođenim pojedincima režima i njihovim privescima. Opet im, kao i mnogo puta kroz istoriju, smetaju Kuči. Smeta im sve ono što oni nemaju. Hrabrost, čojstvo, junaštvo i zajedništvo. Zasmetala im je sloga koja krasi Kuče, pa bi preko medija, koji im služe za raspirivanje svojih pomahnitalih ideja, u ovom teškom vremenu, da skrenu pažnju na sebe.
I samo su ti i takvi mediji, koji baš danas prenose izjave tih i takvih, gori od onih koji takve neodgovorne izjave i daju. Našli se ti i takvi sa tim i takvim, njima sličnim medijima, da potpiruju vatre kad im vrijeme nije. Kad se Crna Gora i Kuči brane udruženi protiv najopakijeg virusa, neko po nalogu skreće pažnju i unosi mržnju i nemir.
Država ćuti, a neki ponovo pale vatre. Nacionalni piromani opet ne miruju. Prepoznaju Kuči i ćutanje i rukopis onih koji sve ovo rade. U vrijeme kada je Crna Gora solidarna, kada se borimo protiv nevidljivog i opasnog protivnika, neki bi da pale nacionalne vatre. Za nečiji tuđi račun. Drugačije se za njih izgleda ne bi ni čulo. Hoće njih dvojica nespomenika da se očešu medijski o Kuče, ne bi li familije njihove čule za njih. Sitni su ti neki za Kuče. Presitni. I Kučima od najmanje bitnih, potpuno nebitni.
Preživjeli su Kuči mnoge nedaće. I dvije stravične Pohare. A ne dvojicu nebitnih. I bili su Kuči prognani sa svojih ognjišta. I mnoge udare i podmetanja su Kuči preživjeli. Preživjeće i nadživjeće Kuči mnoge što ovih dana sa pristojne razdaljine, vezani gazdinim lancima, siju mržnju i podižu tenzije. Preživjećemo i ove medijske Pohare. Preživjeće i nadživjeti sulude podjele.
I znaju Kuči ko su. Znaju svoju istoriju. I ko im je prijatelj i ko im je sa druge strane. Zapamtili su Kuče mnogi osvajači i mnoge imperije. Pamte i Fundina i Orljevo. I opominju. Da se nikad više ne ponovi. Oni koji su udarali na Kuče kroz vjekove, na njihovu žalost, više i ne postoje. A Kuči nikad brojniji i složniji, opet na nečiju žalost, a na naš ponos.
I ne osvruću se Kuči na te i takve. Nijesu Kuči drhtali ni pred većim i moćnijim imperijama kroz istoriju. Branili su i tada i sada, druge od njih samih. I znavene i ove danas neznavene. I one koji služe raznim interesima. Oprosti im Bože ne znaju šta rade, poručuju složno Kuči.
Mi svoj put znamo i sa njega nikada nijesmo i nećemo odustati. Nastavljamo zajedno, složno, brastvenički, da se sabiramo i okupljamo. Statokuči i Drekalovići. I svi ostali Kuči. Da širimo bratsku ljubav i da ono što nam vjekovima pripada sačuvamo i odbranimo. Ljudski i dostojanstveno, slogom i zajedništvom.
Nije vrijeme za teške riječi. Vrijeme je za slogu, ljubav i praštanje. Živjeli su Kuči i živjeće sa svojim komšijama u miru i slozi. Poštujući jedni druge. Isto kao što su to radili naši preci, radimo i radićemo i mi i naši potomci. Ne mogu nebitni i neodgovorni da uvrijede Kuče. Niti da nas zavade sa komšijama. I treba da se pazimo teških riječi. Ne mogu izvanjci koji rade po nalogu da razumiju mnoge stvari. Veliko je kučko srce. Ono prašta i ne zaboravlja. A i ovo će se zvati juče, a sjutra ćemo morati da se pogledamo u oči. Kuči ni tada, kao što to kroz istoriju nijesu radili, svoj pogled neće spustiti!
piše: Dražen Živković