Zagonetka posjeduje vlastitu odgonetku
Piše: Bećir Vuković
Elem, i Evropska administracija proglasila je takozvani državni udar – takozvanim.
I, niko, od crnogorskih intelektualaca i pisaca tekstova svih vrsta da se osvrne na ovu laž vijeka. I, još traže da poštujemo takvu državu koja izmišlja državne udare. Uprkos svim dokazima da je državni udar gnusna laž, takozvani intelektualci ćute.
(Neće zamjeriti što ih nazivamo takozvanim, baš kao i takozvani državni udar.) Nema razlike između jednog i drugog takozvanog. Zašto rizikuju da i oni budu – takozvani. Evo im prilike da se predstave u punom sjaju – otključana su vrata – otvorena je terasa. Ili naslov ove bilješke razrešuje dilemu.
Tako se u jednom „demokratskom“ društvu bez tajni, konačno vaspostavila istina, i, napokon – ostali smo i bez te tajne. Jedan filizof rekao bi – ostali smo bez – radosti tajne.
Nema krize identiteta. O krizi identiteta govore još samo tupani. Narod se pokazao kao narod. Litije su proces – odovor naroda na pitanje ko je narod. U tom odgovoru, istovremeno, nalazi se hiljade odgovora, kao i odgovor u vezi zakona o crkvi. Litije su pravi odgovor tom novom Crogorcu.
Još se poneko čudi otkuda toliki narod na ulicama. Bože im oprosti, kao da nikada nisu čuli za statističke podatke. Kome je narod godinama najviše vjerovao što se tiče institucija, kojoj ličnosti narod najviše vjeruje, koliko se naroda izjasnilo da govori srpskim jezikom. Koliko bi se naroda na referendumu izjasnilo protiv priznavanja lažnog Kosova. Kad podvučete i saberete, onda se ta statistika prenijela na ulucu.
Kao da se narod sveti zbog svih tih nepročitanih statistika.
Nema mjesta teoriji zavođenja naroda. U ovdašnju teoriju zavođenja jedno slovo ne bi mogao dodati ni Bodrijar. Ako je narod zaveden, onda važi i nepisani zakon da je pravi zavodnik onaj koji je makar jednom bio zaveden. Znaju to zavodnici.
Dobro je da sam se zaveden i rodio. Ili, zavedeni narod hoće da zavede red u državi. Kako vlast gleda na narod u litijama. Kao na pomračenje mjeseca. Ako je tako kod svih ovozemaljskih vlasti, što ne bi važilo i za ovdašnju vlast. To ne bi smjeli smesti s uma.
Odsustvo naroda preko trideset godina (ne računajući period bez prava glasa od ’45. pa do svih docnijih pokradenih izbora), vratilo se naglim – prisustvom. Odsustvo se vratilo naglim prisustvom. Samo treba unijeti malo logike.
Na litijama su uglavnom mladi ljudi. Nadvisili očeve i majke za glavu. Do juče su gledali preko njihovih ramena. A iza roditelja – ništa – pustopoljina. Onda su mladi ljudi krenuli na ulicu, na litiju.
Nije opasno izjednačiti ulicu i litiju. Niko nema pravo da ih u bilo kom smislu razdvaja. To pravo nemaju ni sveštenici.
Jedino narod nadživljava svaku podjelu. Ima svijetlih primjera i u našem narodu (i bez mentalne surovosti), opstajao je u svoj svakoj razdeobi.
Svaka zagonetka nosi vlastitu odgonetku: vlada je pala, samo je još dvorimo, samo joj narod drži opijelo.