Gostujući u emisiji „Dobro jutro“ na Hepi televiziji, Miodrag Daka Davidović, poznati biznismen i ktitor opisao je pokušaj atentata koji je preživio, kazavši da je sa vladikom tog dana telefonom ugovorio sastanak, što je, kako je ocijenio, bila greška.
„Oni su mene tu mogli ubiti hiljadu puta za sedam godina, ja sam tu sjedio od deset do petanest sati dnevno, ali je suštinska stvar bila da se to dogodi upravo u vremenu kad smo sjedeli ja i Joanikije”, kazao je Davidović.
On je dodao da se ne radi o opomeni, jer, kako je naveo, ruku je držao u ravni srca, gdje je trebalo da bude pogođen.
Davidović je kazao da je svojim novcem sagradio „više manastira i crkava nego što su ih mnogi vidjeli“.
„Sagradio sam manastir Svetome Savi u mom rodnom mjestu kod Nikšića, obnovio sam u cjelosti manastir Ostrog, sagradio sam crkvu Aleksandru Nevskom na Svetom Stefanu, mauzolej nesrećnicima koji su u Drugom svjetskom ratu poginuli – šest hiljada za koje niko nije smio progovoriti da se desilo 77 godina. Ja sam dobitnik tri najveća priznanja Srpske crkve: Orden Svetog Save prvog reda, orden Kralja Milutina i orden Svetog Stefana“, naveo je.
Osvrćući se na dešavanja u Crnoj Gori ocijenio je da vaskrsava srpstvo i da se vraćaju ljudi sebi i svojoj vjeri, ne samo u Crnoj Gori već čitavom svijetu.
Zato, kako je naveo, očekuje da država Crna Gora prizna da je pogriješila i da narodu vrati crkvu i imovinu.
„Ko god u crkveno dirne, njega će Bog prokleti, njemu ne treba ništa pod kapom nebeskom“, poručio je nikšićki biznismen.
On je optužio državnu televiziju Crne Gore za crtanje meta, citirajući izjavu jednog od voditelja Darka Šukovića koji je Davidovića, Matiju Bećkovića, Aleksandra Rakovića i Čedomira Antića nazvao fašistima.
„Ako je on nabrojao ta četiri imena da su fašisti, znači oni treba da se ubiju gdje god da se nalaze“, kazao je.
Davidović se dotakao i situacije u Željezari, kazavši da će doći vrijeme da „neki Daka Davidović“ ponovo aktivirati fabriku.
Podsjetio je da je država prioritet u vođenju te fabrike dala Turcima umjesto domaćim investitorima, kao i da mu je Igor Lukšić kazao da odustane od kupovine jer se radi o ogromnom državnom projektu koji će donijeti dobro državi i radnicima.
„To je bio biser Crne Gore. Šta se desilo-fabrika od sedam i po hiljada ljudi ima danas sto pedeset radnika. u mom vremenu to su bile najveće plate-700 evra je bila prosječna plata u bankrotu“, pojasnio je Davidović, zaključivši da će uskoro doći vrijeme da se Željezara ponovo spasava.