Ono što je izgovarao Vučinić prilikom prijema nagrade koja nosi ime po kvaziistoričaru i kvazinaučniku i utemeljivaču CANU-a Mijatu Šukoviću, više liči na klevetu nego na besjedu.
Vučinić nije propustio priliku da u svom prepoznatljivom srbofobnom izlivu napadne Srpsku pravoslavnu crkvu, a samim tim i srpski narod koji ga je tokom čitave pravničke karijere inspirisao i bio predmet njegovog interesovanja.
Dovoljno je pročitati njegovo kapitalno djelo „Osnovi ljudskih prava i sloboda“ kojim „ispira“ mozak studentima osnovnih studija na podgoričkom Fakultetu političkih nauka, pa shvatiti o kakvom pasioniranom srbomrscu je riječ. Čini se da je u izlivima srbofobije prevazišao i samog učitelja Šukovića koji je čitavu istoriju Crne Gore temeljio na tzv. bombaškoj aferi. (P.S i Vučinićeva mržnja prema Srbima ima crvene linije koje se zaustavljaju na slučajne karikaturalne drugosrbijanske pojave poput Nenada Čanka, Čede Jovanovića, Žarka Koraća, Vesne Pešić…)
Da je učenik prevazišao učitelja i da je zavrijedio nagradu koja nosi učiteljevo ime najbolje potvrđuje dio Vučinićeve besjede u kojoj tvrdi da su Petrovići, mitropoliti iz drugih crnogorskih porodica, guvernaduri Radonjići, Novica Cerović, Marko Miljanov, vasojevićki prvaci Mojsije Zečević, Miljan Vukov, Gavro Vuković… utemeljivači tzv. crnogorske nacije i autokefalne crkve.
Na Vučinićevo poimanje istorije Crne Gore ne treba obraćavati pažnju, jer je svima jasno da je ona plod lažnih istoričara koji su istoriju izučavali u Brozovoj jajolikoj kominističkoj tvorevini.
Mnogo je interesantnije, sa pomenutog uniformnog ideološkog dogođaja, Vučinićevo moralisanje, dijeljenje prava i pravde.
Tako ovaj „uvaženi“ profesor međunarodnog prava izjavljuje da je „zadatak i svrha svih časnih, slobodnih i hrabrih ljudi da tiranima stanu nogom za vrat“. Možemo se kladiti da su mu, dok je izgovarao ovu umotvorinu, u mislima bili kralj Aleksandar Karađorđervić, Slobodan Milošević i Aleksandar Vučić. Lik i djelo prve dvojice su opredijelili njegov životni i profesionalni put.
A koliko je Vučinić pozvan da dijeli moralne i pravične poruke?
Zar da na borbu protiv tirana poziva čovjek koji je 20-ak godina služio poslednjem evropskom diktatoru Milu Đukanoviću i koji je bio aktivan pomagač svih Milovih kriminalnih projekata, od kojih je svakako najveći stvaranje Nezavisne Države Crne Gore 21. maja uz nesebičnu pomoć najvećih regionalnih i bjelosvjetskih kriminalaca.
Vučinić besjedi o moralnim kategorijama, pravu, pravdi, slobodi, tirjanstvu, a bio je dio DPS-ovog pravnog sistema koji je od vrha do dna okupan organizovanim kriminal i korupcijom, o čemu svjedoče brojne Skaj prepiske.
Na pravo, pravdu i borbu protiv tirjanstva poziva isti onaj Vučinić koji je svojevremeno relativizovao aferu Pandora papiri i opravdavao of- šor kombinacije Mila i Blaža Đukanovića.
On je tada istakao da nema potrebe za bilo kakvim pritiskom na crnogorske državne organe, tužilaštvo i policiju, jer, kako je tvrdio, oni “znaju kako se to radi”. Zbog svog tog silnog znanja, koje je za Vučinića bilo neupitno, protiv šefova i službenika tužilaštava i policije se trenutno vode postupci za teška krivična djela povezana sa organizovanim kriminalom i korupcijom.
– Ne možemo sve što je NVO MANS objavio da prihvatamo zdravo za gotovo, to se mora detaljno provjeriti. Kažem, aktivnost biznisa u of-šor kompanijama, sama po sebi nije nezakonita. Drugo je pitanje koliko je to moralno, politički, etički prihvatljivo – rekao je Vučinić i dodao da nije nezakonito otvoriti takvu kompaniju preko koje se trguje i obavljaju biznis operacije.
On je dodao i da se sa liste koja je objavljena u izvještaju vidi da preko trastova trguju i bave se biznisom najbogatiji ljudi svijeta.
– Mislim da su i tužilaštvo i policija još ipak nezavisni i samostalni da će oni sami da procijene da li ima osnova da reaguju, a ne da ih neko gura da to urade – rekao je Vučinić.
„Bori se protiv tirana“, a Đukanovića protežira kao najozbiljnijeg predsjedničkog kandidata
Da Vučinić ipak cijeni tirane potvrdio je februara prošle godine kada je pod punom moralnom odgovornošću izjavio da je tadašnji predsjednik DPS-a Milo Đukanović najozbiljniji kandidat suverenističkog bloka, kom uostalom i sam pripada.
– On je po mom mišljenju najozbiljniji kandidat, uprkos hipotekama koje ima. Đukanović kao iskusan političar očekuje šta će u ovoj situaciji uraditi druga strana i ko će biti njeni kandidati – tvrdio je tada Vučinić.
DPS i njegovi sateliti su upravo zbog ovakvog Vučinićevog odnosa prema kiminogenom režimu Mila Đukanovića htjeli da ga proguraju kao sudiju u Ustavnom sudu, međutim, tadašnja većina je spriječila da se ovaj osvjedočeni podržavalac bivše vlasti usidri u toj sudskoj instanci.
Ali najjaci su mi on i onaj Radulovic koji je glavni u ovo udruzenje NVO a ujedno i u DRI kao funkcioner . Tako su se pozicionirali ovi ljigavci jz profesorske zgrade , ovi dupeuvlakaci koji su na cutanje i spijanje neistomiljenika imali fine apanaze.