Piše: Boško Vukićević
Današnji dan donosi jednu lijepu vijest za slobodne ljude koji su se aktivno protivili projektu izdaje izborne volje građana. A vijest je da je mandatar, sve su prilike, priznao poraz svoje pregovaračke strategije, koja je upravo podrazumijevala nepoštovanje narodne volje.
Mandatar će, protivno svojoj prvobitnoj volji i planu, ipak potražiti saglasnost za sastavljanje izvršne vlasti među onim činiocima čiji su birači glasali protiv diktature Mila Đukanovića, a ne među organskim i višedecenijskim djelovima takve diktature. Kako god se ta stvar završila, ona predstavlja veliku pobjedu slobodnih ljudi i slobodne misli.
Na takav rezultat slobodni ljudi treba da budu ponosni. Da nije bilo njihovog svakodnevnog truda, upornog, argumentovanog i principijelnog isticanja političke nedosljednosti i etičkog sunovrata u projektu izdaje volje naroda – nema sumnje da bi projekat ostvario neophodne „brojeve“ u parlamentu. Slobodni ljudi su pokazali da su savjest Crne Gore koja se ne miri sa nepravdom. Pokazali su da imaju kičmu. Lijepo li je imati.
S druge strane, pomalo je neprijatno posmatrati trenutno ponašanje svih onih partijskih botova i podobnih analitičara koji su svako mandatarovo nesnalaženje, amaterizam, glupost ili pak seljačku lukovost i podmuklost – proglašavali vrhunskom političkom strategijom ili logičnim i pravičnim djelovanjem. Svako njegovo ponašanje poput slona u staklorezačkoj radnji oni su predstavljali kao prefinjenu umjetnost pregovaranja, a njegovo poimanje demokratije po pravilima Babe Smiljane oni su označili kao rijetku političku mudrost.
Istovremeno, svi su ti botovi otvarali rafalnu paljbu po svim onim političkim činiocima kojima je mandatar na sve načine želio napraviti nepravdu. I sa kojima sada, silom prilika i nakon priznanja strateškog poraza – opet traži dijalog. Partijski botovi i analitičari će, dakako, promijeniti ploču i početi da hvale novi kurs mandatara. Štaviše, predstavljati se prvoborcima u okviru novog kursa – znamo kako to ide… Šta je konkretno uzrok takvog kompromitovanja, gubitka kredibiliteta i principijelnosti kod ljudi, da li kakav zov za obećanim foteljama ili štogod drugo – nije mi do kraja jasno. Svakako – jeste nekako tužno.
Međutim, ako nekim čudom bude i formirana izvršna vlast na osnovu izborne volje – ona tek treba da se dokaže svojim radom. Ukoliko ne ispuni elementarna očekivanja slobodnih ljudi – u meni će imati najvećeg oponenta.