Piše Tamara Cupać: Godina koju su pojele podjele, a ne pobjede

Iako 2017. još uvijek nije završena ovih dvadesetak dana teško da mogu išta znatno da promijene tako da možemo slobodno da “zaključimo kasu“. Znamo da se čuda uvijek dešavaju drugima. Prije neki dan premijer Duško Marković i njegovi ministri obilježili su prvi godinu rada i tim povodom predstavili svoje uspjehe. Pošto su oni zadovoljni postignutim, ‘ajde da pribjegnemo igri asocijacija i da vidimo šta, vjerujem, prosječnom građaninu prvo pada na pamet kad se pomenu neka ministarstva. Za početak, Ministarstvo odbrane. Postali smo članica NATO-a saveza, i konačno je okončana ta višegodišnja saga koja je predstavljena kao epohalni uspjeh. Sad, druga stvar je što prosječnom građaninu to članstvo neće dati hljeba sjutra ali – bi mu ga rabota. Glavna asocijacija na Ministarstvo ekonomije i finansija mogu da budu najavljeni skok PDV sa 19 na 21 i akcize na razne proizvode. Veći PDV znači veće račune za struju, vodu, komunalije, telefone, ali i veće cijene za brojnu robu široke potrošnje. Od 1. januara biće veće i akcize na cigarete, koje su prethodno povećane od sredine godine. Nekad se stvara utisak da nam samo od cijena cigareta i goriva zavisi ulazak u Evropsku uniju! A, kad smo već kod EU, više ne moramo da licitiramo sa godinom ulaska u tu zajednicu i da se pretvaramo da puno toga od nas zavisi. Pomisao na Ministarstvo saobraćaja nas vraća na nesnosnu vrućinu ovoga ljeta gospodnjeg začinjenu bezobraznim „nagradama“ podijeljenih radnicima firme Monteput. Podsjetimo se da je u ovoj godini ukinut Zakon o majkama sa troje i više djece, jer je bio preveliki namet za državu, odnosno jer je odradio svoje 16. oktobra. Ministarstvo zdravlja, osim dvoje kola i propratne opreme za njih, kojom je resorni ministar sebe obezbijedio za nepodnošljivu podgoričku zimu, posljednjih mjeseci konstantno se nalazi na tapetu javnosti koja je podijeljena oko pitanja vakcinacije djece. To što je uopšte ostavljeno mjesta za polemiku govori dosta o našem zdravstvenom sistemu koji, naravno, nije našao drugi način kako da se „obračuna“ sa, možda se može reći neodgovornim, „gugl“ – roditeljima već je pribjegao najpopularnijoj metodi – novčanoj kazni. Ministarstvo unutrašnjih poslova je iz godine u godinu asocijacija za veliki broj neriješenih slučajeva što ubistava, što pokušaja, krađa i ostalih kriminalnih radnji. Dobru bezbjednosnu situaciju imamo samo kad „oni“ to dozvole, sve ostalo su priče za malu djecu. O Ministarstvu rada ne treba ni da trošimo riječi, dovoljno će biti da bacimo pogled na broj nezaposlenih, uporedimo sa prošlom i da vidimo gdje smo. Nekad i brojevi, osim slika, govore više od hiljadu riječi. A za kraj, ništa manja bruka nego baš i suprotno, najveći šamar crnogorskim građanima udarilo je Ministarstvo prosvjete. Besramno prepisivanje školskog sistema od Hrvata ostaće upisano sramnim slovima u radu 41. crnogorske vlade! Po ustaljenoj praksi – ni za ovaj potez niko nije odgovorao, počev od prepisivača pa do resornog ministra. Ne bi čudilo da od muke neko od njih prebjegne u neku inostranu zemlju i bude postavljen za ambasadora.
Ovo su samo neki od svega učinjenog za ovu godinu. Bilo je toliko kikseva da ih Demokratski front ne bi mogao pretočiti ni u sto pitanja nadležnima. A, kao što se moglo i očekivati, nikad razjedinjenijoj opoziciji ništa od ovoga nije pomoglo da porazi Demokratsku partiju socijalista na nedavno održanim lokalnim izborima u Mojkovcu, Cetinju, Petnjici i Tuzima. Da ne pričamo o tome da se nisu pomakli sa mrtve tačke u njihovom bojkotu skupštine koji ima za cilj datum vanrednih parlamentarnih izbora. Na stranu što su nisu pomakli, još gore je što plan b, po svemu sudeći, ni nemaju! Valjda je sad i vrapcima na grani jasno da se ovaj sistem ne ruši sastančenjem, pismima stranim ambasadama i ostalim patetičnim izlivima nemoći.
Dakle, ništa ni u ovoj godina od pobjeda, već su samo produbljene podjele. Vidjećemo kakva će biti 2018. Za sada djeluje neizvjesno, taman koliko i koalicija DPS i SD na Cetinju!