Nazire li se rješenje? Mirni otpor, paralelne institucije ili proglašenje Kosmeta okupiranom teritorijom

Paralelne institucije, mirni otpor uz realnu spremnost na akciju, zamrzavanje konflikta ali i proglašenje Kosmeta privremeno okupiranom teritorijom – samo su neke od opcija o kojima Beograd treba da razmisli u svijetlu najnovije eskalacije u četiri opštine na sjeveru i sukoba Srba sa Kforom i kosovskom policijom.

Ako nećemo da ulazimo u sukob, kaže advokat Goran Petronijević, crvena linija bi bila proglašenje Kosova i Metohije okupiranom, privremeno zaposjednutom teritorijom, što bi imalo i određene reperkusije, između ostalog i u odnosu na srpsko stanovništvo na KiM.

Kosmet već okupiran

Kako kaže, Kosovo i Metohija je faktički već okupirano na jedan način, dok je Srbija „u šah-matu“ od EU koja je sama okupirana od anglosaksonskog faktora, odnosno njegovog globalističkog dela, pa je tako posredno „okupirana od okupiranog“.

Petronijević je uvjeren da je u ovom trenutku i u postojećim okolnostima nemoguće postići bilo kakav kompromis s Albancima i da zato treba razmisliti o zamrzavanju konflikta.

„Ne može se praviti kompromis s Albancima koji očekuju da ih priznate, ovi na Zapadu su im obećali da će nas natjerati da ih priznamo, a vi ne možete i ne smijete da to učinite. Kakvo je onda to rješenje? Ono je apsolutno nemoguće“, kaže advokat.

Ako nemamo snage da kosovsko pitanje rešimo u svoju korist, slaže se i profesor dr Srđan Perišić, treba ići na njegovo zamrzavanje i izdržati dok ne nastanu povoljnije međunarodne okolnosti poslije ovog globalnog sukoba Rusije i Zapada.

„Sve drugo, svaki pokušaj da se dogovorimo sa Vašingtonom, Briselom ili bilo kojom prestonicom na Zapadu iluzorno je“, decidan je Perišić, koji je uvjeren da će po zakonu spojenih sudova od ruskog rješenja u Ukrajini zavisiti i buduća rješenja na Balkanu.

Petronijević smatra da ne treba bježati ni od varijante paralelnih institucija:

„Zašto Srbi ne bi formirali svoje institucije pogotovu u tom sjevernom dijelu koji nam je otet. Možemo to da obnovimo, možemo da imamo svog načelnika opštine, svoju skupštinu opštine i ostale organe lokalne vlasti. To je isto oblik otpora. A da s druge strane ide zamrzavanje konflikta i dijaloga.“

Zapadna strategija „zagrljaj anakonde“

Na pitanje, da li je moguće unazad vratiti priču o izboru nelegalnih gradonačelnika u četiri opštine na sjeveru, Petronijević odgovara odrično, ali i dodaje da ako se to i desi, šteta naneta Srbima će ostati, Zapad će naći neku novu situaciju koja će smijeniti ovu u okviru njihove strategije „kuvanja žabe“ ili „zagrljaja anakonde“. To znači, objašnjava on, da sa svakim pokretom vi, odnosno Srbi na KiM, imaju sve manje vazduha, dok se Zapad ponaša kao pijani siledžija kog kad izbace iz kafane krene da bije djecu ispred.

„To je ovo što se sada dešava. Mi smo im se samo našli na putu, a to je njihov model ponašanja. Sad pokušavaju da pokažu da je neophodno njihovo postojanje na ovom prostoru čime učvršćuju svoje okupatorske ingerencije“, izlaže Petronijević svoje viđenje aktuelne situacije u južnoj srpskoj pokrajini.

On priznaje da diplomatija vezuje ruke i da naši pregovarači moraju s međunarodnim posrednicima razgovarati u diplomatskim rukavicama , ali smatra da svaka prijetnja koju oni upute Srbiji treba biti otvoreno izneta u javnost jer u suprotnom, ublažavanje tih prijetnji jača globalističke neoliberalne struje kod nas, a to su one koje traže da se prizna Kosovo i da se otkačimo od Rusije i Kine.

Kurti i Zelenski kao Andrićeva Aska

Petronijević sugeriše i da treba naučiti da se čita „azbuka Zapada“ jer je sasvim različito ono što tamo misle, govore i rade.

“Sve što kažu treba čitati između redova jer ko god danas može da kaže da nam Zapad misli dobro i da je naš partner, da će nam pomoći u nečemu moram debelo da se zamislim nad njegovim integritetom. A isto tako oni koji govore o tome da su nam Rusija i Kina neprijatelji i da stradamo zbog neuvođenja sankcija Rusiji i odnosa sa Kinom. To je mantra sa Zapada koja je tako uspješno ovdje usađena kroz medije da smo mi počeli sa onim što su neki nazvali samoporicanje“, primjećuje advokat. Cilj je, smatra, da na taj način Srbiju prevedu žednu preko vode i dovedu je do toga da na mekši način prizna Kosovo ali i da ono bude očišćeno od Srba.

Perišič poručuje da ne treba verovati Zapadu koji je kršio i krši sve dosad postignute dogovore, od Dejtona do Briselskog, a kao još jedan primer za to navodi činjenicu da tri godine koliko je premijer u prištini Aljbin Kurti slušamo da će Zapad brzo da ga disciplinuje pa to nikako da se desi.

Vrhunac je licemjerja, ističe i Petronijević, misliti da Kurti išta radi na svoju ruku – to vrijeđa zdrav razum, jer Kurti baš ništa ne odlučuje.

„Prikazujući metaforično taj odnos, tastatura se nalazi u Vašingtonu, hard disk u Londonu, a u Briselu i Berlinu štampač i zvučnici. Toliko EU odlučuje o sebi. A u Prištini je megafon, to je Kurti, toliko on ima autonomije u odlučivanju. Kurti ništa ne uradi dok ga ne nateraju da to radi. Najveći naš problem je što nikako da shvatimo da sve ovo što nam rade ne rade nam Kurti i Albanci – s njima bismo se dogovorili da nije američkih interesa na Balkanu“, navodi naš sagovornik.

Isti obrazac ponašanja on vidi i kod ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog:

„Zelenski je isto što i Kurti, oni su kao iz pripovetke Ive Andrića. Oni su Aske – igraju i dok igraju kako drugi hoće žive.“