Ekonomski ekspert Predrag Radetić za BORBU: Milojko Spajić nas je povećanjem plata pozajmljenim novcem doveo do inflacije i bankrota!

Piše: Mr. Predrag Radetić

Još prije više od godinu dana sam upozoravao našeg ekonomskog „apostola“ Milojka Spajića da ne zasniva svoj politički marketing na povećanju plata po osnovu pozajmljenog državnog novca, jer takav samoubilački potez vodi do inflacije i bankrota. Naravno da nije poslušao, jer mu je bila milija afirmacija tadašnje stranke u najavi „Evropa Sad“ i njeno što bolje pozicioniranje na političkoj sceni Crne Gore.

Takođe sam opominjao narod da ne prihvata ovakav „hleb bez motike“, budući da čovjek ne treba biti ekonomski ekspert da bi shvatio zakonitost ove istoimene narodne izreke. Nisu me poslušali, jer im je kratkoročna dobit zamaglila dalekovidost, što je načelno i svojstveno Balkanskom narodu – karta na na koju su momčad iz Evrope Sad i igrali.

Sada se upravo dešava ono što se u narodu kaže „napad je najbolja odbrana“. Naime, Spajić pokušava da okrivi tekuću 43. Vladu za dovođenje zemlje u potencijalni bankrot, očito ne bi li time zakamuflirao svoj direktni i dominantni doprinos ovom nemilom finansijskom scenariju.

Ono što narod treba da zna za Milojka Spajića je sledeće:

1. Razvoj ekonomskog realnog sektora (tj. proizvodnja i izvoz) je jedini lijek koji vodi do povećanja plata, a bez inflatorne i bankrot kontraindikacije. Milojko Spajić nema teoretsko niti praktično znanje iz oblasti realne ekonomije, već isključivo iz oblasti finansijske ekonomije. Kao takav kadar, on zna kako se zadužiti, ali ne i kako te pozajmljene pare vratiti.

2. Kao takvi kadrovi su upravo i privlačni svjetskim finansijskim moćnicima koji upravo žive i razvijaju se po osnovu naplate kapitala pozajmljenog zemaljama trećega svijeta (uključujući i Crnu Goru). Njima nije u cilju da neka od tih zemalja ekonomski ojača i postane finansijski nezavisna, jer bi time izgubili jednog od svojih svjetskih makroekonomskih klijenata od čijeg zelenaškog izrabljivanja upravo i žive, tačnije – od „leba bez motike“. Jer kom doktoru je danas u cilju da se pacijent u potpunosti izliječi, i time izgubi svog klijenta? Kom advokatu je cilj da se izvjesni slučaj na sudu što prije okonča? Kojoj farmaceutskoj kući je cilj da pronađe lijek koji će voditi potpunom ozdravljenju ljudi od neke značajne bolesti – pa ista će učiniti sve da spriječi da takav lijek završi na otvoreno tržište?

3. Iz gore pomenutog razloga, najbogatije zemlje svijeta stvaraju svoje „vojnike“ u svojstvu tzv. „ekonomskih plaćenih ubica“ čiji je zadatak da neku od zemalja trećeg svijeta dovedu do što većeg dužničkog ropstva, kako bi se ista izrabljivala po osnovu kamata od pozajmljenog kapitala. Ono što je ključno za gore pomenute vojnike je da često potiču iz zemlje koju treba da potčine svjetskim moćnicima. Finansira im se školovanje na prestižnim svjetskim univerzitetima, a zatim, putem direktne podrške inostranih ambasada, budu postavljeni na ključne državne funkcije koje im dozvoljavaju da kreiraju ekonomsku politiku zemlje, a istu dovedu u dužničko ropstvo. Dotični najčešće oskudjevaju u rodoljublju il sličnoj vrsti empatije, a okosnica njihovog smisla života je najčešće lična karijera.

Na temu ekonomskih plaćenih ubica je najviše govorio DŽon Perkins (John Perkins) koji je to nekada i sam bio, pa je zbog griže savjesti narodski rečenio „otvorio dušu“, i u knjizi Confessions of an Economic Hit Man iznio sve detalje na ovu temu, a o čemu se dosta može naći na internetu. Ko iole poznaje biografiju Milojka Spajića i Jakova Milatovića, može da uvidi očiglednu podudarnost

U to ime savjetujem mom narodu da prestane da sanja o hlebu bez motike, već isključivo da podržava ekonomske projekte koji će se podsticati proizvodnja i izvoz, a po uzoru na Kinu i Rusiju. Ne budemo li na realno-ekonomskom razvoju zasnivali povećanje plata (umjesto na pozajmljenom novcu), naš ekonomski krah je više nego očigledan.

U to ime pozivam sve političke, ekonomske i druge snage u Crnoj Gori da barem za trenutak zapostave tekuće sukobe i ujedine se oko projekta razvoja realne ekonomije u Crnoj Gori. Ujedno i da se ugledaju na EPCG koji je, uspješnim izvoznim projektima, ostvario značajan priliv deviza i time u određenoj mjeri doprinio poboljšanju domaće monetarne krvne slike.