Eksplozija navijačke histerije koja poslednjih dana potresa Crnu Goru otklonila je i poslednju sumnju da mržnja, fašizam i zabrinjavajuća ostrašćenost vladaju duboko podijeljenim i od strane političkih moćnika i njihovih tajkuna, izmanipulisanim crnogorskim društvom.
Da se u Podgorici sprema nasilje bilo je očigledno već nakon prve pobjede Crvene Zvezde u Beogradu, kada su navijači Budućnosti putem društvenih mreža upućivali prijeteće poruke Zvezdinim navijačima. A koliko se agresija otela kontroli osjetio je i predsjednik Demokratske narodne partije i poslanik u Skupštini Crne Gore, Milan Knežević, koji je, nakon objave fotografije na kojoj sa svojom djevojkom bodri klub iz Beograda, bio izložen medijskom linču njegovih neistomišljenika. Pored naličja Crne Gore, kako su ga nazvali prorežimski mediji, Kneževiću su dodijeljeni epiteti veleizdajnika i mrzitelja svega crnogorskog, predstavnika poltronstva prema velikosrpstvu, a neki od poklonika Varvara poručili su da ga mrze toliko da bi mu vrat iščupali, uz pozive da dođe u Moraču u trenerci Zvezde.
Nagovještaji brutalnosti i agresije realizovani su u srijedu, kada je crnogorska javnost svjedočila zastrašujućim i sramotnim scenama, koje, nažalost, nisu nimalo ni slučajne ni neočekivane. Javna je tajna da godinama politički moćnici sa svojim partnerima kontrolišu svaki segment unosnog sportskog biznisa koji im donosi enormni profit, pa je odluka da za ovu utakmicu karte dobiju samo odabrani pojedinci, spremni da odgovore postavljenom zadatku, sasvim bila očekivana. Tako je gospodar iz lože mogao ležerno sa svojim tajkunima da posmatra pobesnele momke, zadovoljan što se još jedan od njegovih projekata tako dobro prima među mladima.
Zato, na nesreću, nije čudno ni što su siledžijske nasrtaje na navijače Crvene Zvezde i pozive Varvara na ubistvo, svesrdno podržavali upravo službenici KK Budućnosti. Kao što nije iznenađujuće ni što se među herojima agresorima posebno istakao sin ministra policije Amar Nuhodžić, koji je svoje navijačke strasti iskazivao pljuvanjem igrača na terenu. To je u zemlji lideru po pendrecima per capita sasvim normalna stvar. Ni skandalozni komentari novinara Šofranca nisu posebno šokirali javnost, naviklu na svaku vrstu abnormalnosti, nesojluka i bahatosti.
Ali, ono što se u ovoj situaciji nameće kao pitanje jeste zašto su građani iznova pristali da budu sredstvo u rukama profitera, i kako su tako lako mladi Crne Gore, čiji položaj u državi nije na nimalo zavidnom nivou, odabrali ovaj način da pokažu lojalnost prema onima koji im svakoga dana kradu budućnost.
Zašto je sportski teren postao mjesto za iskazivanje bijesa i nagomilanih frustracija mora biti tema analize onog malog broja društveno osviješćenih i odgovornih pojedinaca, pa makar to značilo i razmatranje opstanka ABA lige, koja sa svim skandalima koji je prate, sve više gubi na sportskoj vrijednosti.
