Piše: Ivan Karl, filmski i TV urednik
Dinastija Obrenović fizički i faktički ne postoji, nema žive potomke po direktnoj muškoj liniji, ali je prisutnija u kolektivnoj svesti od rivalske dinastije Karađorđević, čiji naslednici stanuju u Belom dvoru na Dedinju.
Kraj rata srpske bele i crvene ruže bio je krvav i surov, ubistvo kralja Aleksandra i kraljice Drage zločinačko, i tu je zatvoren poguban krug iz Radovanjskog luga kada je na sličan način, stradao vožd Karađorđe. Ipak, kasnija kultura sećanja od 1945. i formiranja socijalističke Jugoslavije sklonija je Obrenovićima, pa su tako danas četiri najlepše ulice u Beogradu: Kneza Miloša, Knez Mihailova, Kralja Milana i Bulevar kralja Aleksandra. Spomenik knezu Mihailu je orijentir na Trgu republike (nekada Pozorišnom trgu) a Milošu, u obliku replike Takovskog ustanka, jeste pored zgrade Vlade Srbije. Na filmu i televiziji Obrenovići su ekranizovani u Timočkoj buni Žike Mitrovića (kralj Milan), kultnim TV serijama Vuk Karadžić Đorđa Kadijevića (knez Miloš), Kraj dinastije Obrenović Save Mrmka (kraljevi Milan i Aleksandar) i u poslednjim režijama prerano preminulog Milorada Milinkovića.
Uskoro počinje snimanje filma Sretenje Predraga Antonijevića, gde će prvi put posle TV drame Karađorđeva smrt, Đorđa Kadijevića, kadar deliti Miloš Obrenović i Đorđe Petrović. Prethodno je kralj Petar dobio seriju u režiji Petra Ristovskog, delimično inspirisanu pričom Milovana Vitezovića.
Bonvivan među vladarima
Milinković je najpre 2023. obradio atentat na Mihaila u filmu i seriji Što se bore misli moje, gde je prosvećenog kneza koji se trudio da modernizuje novu srpsku državu posle Turaka, otelotvorio Dragan Mićanović (kasnije odigrao i premijera Zorana Đinđića u seriji Sablja), da bi potom pristupio realizaciji pseudonastavka u kome se, kroz fiktivnu storiju, ponovo pojavljuje lik šefa policije Đorđa Čogurića (Miloš Timotijević).
Na drugoj stani je nekadašnji advokat i političar Andrija Kusturić (Petar Strugar), obojica u miljeu Beograda i ruralne okoline poznog 19. veka u vreme mlade Kraljevine i neuspelog atentata Ilke Marković na Milana Obrenovića, bonvivana među našim savremenim vladarima koji se tokom svoje turbulentne vlasti najviše sukobljavao s radikalima.
Utemeljio je aktivnu srpsku vojsku čiji je bio komandant po povratku u zemlju posle razvoda od kraljice Natalije. Oficiri su ga obožavali, toliko da su mu, posle modernizacije armije, oprostili raniji nepotreban rat s Bugarskom, ali ga je raskalašan privatni život, gde je umeo da pretera s kockom i ženama, udaljio od prestola. Umro je mlad od upale pluća u 46. godini u Beču gde se našao u svojevrsnom izgnanstvu posle ženidbe sina Aleksandra s Dragom Mašin.
Serija Sumpor, iz koje je lani, izmontiran dajdžest film Sedef magla, startuje kao rutinska epizoda CSI Istražitelja smeštena u epohu, s dva leša, ženskim, koji je isplivao na obali reke u Zemunu, tada delu Austrougarske monarhije i unakaženim muškim, otkrivenim u šipražju na Topčideru, čije su nasilne smrti možda povezane s ranijim pokušajem ubistva kralja Milana. Prve dve epizode nisu otkrile karte, ni sve narativne tokove jer scenario plete mrežu mnoštva likova i potrebne su koncetracija i pažnja da se pohvataju sve niti iza kojih stoji zajednički spisateljski napor Milinkovića i Dragoljuba Stojkovića, autora romana koji je spletom tužnih okolnosti sam izveo 11 epizoda do kraja.
Premalo, čak i na papiru
Ovo je vizuelno najlepši Milinkovićev rad, rediteljski verovatno najzreliji. Pedantna fotografija Dalibora Tonkovića, istorijski pogođena scenografija Ivane Protić i verno rekonstruisani kostimi Dragice Laušević doprinose utisku kvalitetne televizijske produkcije. Domet serije je ograničen na domaće tržište, ali je dobro da u estetskom smislu ne zaostaje za inostrannim standardima.
Milorad Milinković, za kolege iz filmske branše – Debeli, za televizijsku publiku, jedan od četiri tragača iz RTS kviza Potera. Bio je pristupačan i opušten profesionalac raznovrsnih interesovanja i izuzetnog, gotovo enciklopedijskog poznavanja sveta oko nas.
U igranim strukturama je preferirao komedije (Mrtav ladan, Potera za srećkom, Patuljci s naslovnih strana, Čitulja za Eskobara) ali je zanatski uspešno izveo prvi domaći 3D film dečjeg žanra Peti leptir. I u ostalim izletima bio je znatiželjan i kreativan bilo da je reč o spotovima, muzici ili komentarisanju sportskih prenosa. Umro je iznenada 6. januara prošle godine na Badnji dan. Imao je 60 godina, što je i na papiru bilo malo za sve što je još mogao i planirao da ostvari.
