Piše: Vuk Svetovid, profesionalac
Prisustvo opozicionih političkih partija na praktično svim „plenumima“ blokadera uglavnom je poznata stvar. Koja se zbog „zvaničnog“ ograđivanja „plenuma“ od svih stranaka uglavnom prikriva, vrlo nerado komentariše, ali predstavlja – u tišini prihvaćeno, činjenično stanje. Samo privremeno jer: u narednom koraku, planira se da iz „plenuma“ nastanu nove stranke
Antipartijska priroda blokadera, proklamovana na sva zvona, samo je pažljivo projektovani imidž, slika plasirana javnosti kako bi se prigrabile simpatije onih koji imaju loše mišljenje o opozicionim strankama, a takvih je mnogo. Ujedno, služi kao sredstvo ucene, kako bi se same opozicione stranke primorale da pruže bezuslovnu podršku „studentskoj listi“, uz odustajanje od učešća na izborima.
U praksi stvari funkcionišu sasvim drugačije: na samoj „studentskoj listi“ nalaze se „kandidati“ sa jasnom partijskom prošlošću i profilom, od bivših državnih funkcionera, preko političkih savetnika partijskih lidera, pa sve do egzotičnih članova antisistemskih stranaka i pokreta (poput bivše stranke Jove Bakića, grupe „Marks 21“ i sličnih „revolucionarnih“ grupa).
Bivših i aktivnih članova stare Demokratske stranke ima među „stručnim saradnicima“, trenerima, instruktorima i „savetnicima“ doslovno – svuda. Uglavnom najistaknutije uloge među njima pripadaju kadrovima DS koji su bili pripadnici nekadašnjeg „Otpora“, iz sasvim logičnih razloga.
U brojnim snimcima, svedočenjima, novinarskim otkrićima, veliki broj „plenumaša“ je takođe razotkriven kao klasično članstvo opozicionih stranaka i sredstvo obezbeđenja njihovog prisustva i uticaja na blokadere – od Beograda, Novog Sada i Niša, pa do Novog Pazara, na „plenumima“ vedre i oblače članovi PSG, Kreni – promeni, DSS, POKS, ZLF, SSP, SRCE, SDA…
Teško je pronaći opozicionu stranku koja nije obuhvaćena na ovaj način.
To, međutim, nije sve: sami blokaderi planiraju da nakon izbora „plenumi“ generišu (najmanje) dve nove stranke. Jedan od istaknutih „lidera“ iz Beograda, autoritet na sopstvenom fakultetu (ali i u „radnoj grupi“ koja je zadužena za „bezbednost“ i preduzimanje ekstremnih aktivnosti, uključujući i nasilne) taj njihov plan opisuje ovako: „Nema šanse da mi ostanemo zajedno posle izbora, levičari i desničari u našem pokretu ne mogu očima da se gledaju.
Zato ćemo u skupštini odmah da formiramo dve grupe, levu i desnu. I to će da budu naše dve stranke. Ideja je da tako nastane politički duopol, kao u Americi ili Engleskoj, da se te dve stranke posle decenijama smenjuju na vlasti, a zapravo tako sve vreme vladamo mi.“ Teoretski, to kod njih tako zvuči.
Opet, praksa je uvek nešto složenija, pa već danas postoji više od dve ideološki razdvojene grupe među blokaderima, uz tendenciju da ih vremenom bude i još više. Možda ne planira baš svaka od njih da formira političku stranku u perspektivi, ali – ima ko to planira.
„Nema šanse da mi ostanemo zajedno posle izbora, levičari i desničari u našem pokretu ne mogu očima da se gledaju. Zato ćemo u skupštini odmah da formiramo dve grupe, levu i desnu. I to će da budu naše dve stranke. Ideja je da tako nastane politički duopol, kao u Americi ili Engleskoj, da se te dve stranke posle decenijama smenjuju na vlasti, a zapravo tako sve vreme vladamo mi“
Vladan Đokić, trenutno prvorangirani na „studentskoj listi“, sa svojim najbližim saradnicima uveliko razmatra ideju da takođe – formiraju sopstvenu političku stranku. Naravno, o ovom planu „plenumi“ ne znaju ništa.
Ko bi sve u takvu stranku (sa Đokićem kao liderom) sutra ušao, posebno je pitanje. Ne računajući njegove lične saradnike, listom kadar DS, „Otpora“ i DOS. Svestan da mu odgovor na ovo pitanje neće biti lak, kao ni perspektiva u smislu ostanka na prvoj poziciji „liste“, Đokić intenzivno radi na popravljanju odnosa sa „desnim“ delom blokadera (šalje pozitivne signale Zdenku Tomanoviću, Lomparu i Šoškiću, hita na Svetu goru i traži pi-ar vezu sa poznatim sportistima).
Odatle oseća da vreba najveća opasnost njegovim političkim ambicijama. A kada njegova namera o osnivanju političke stranke bude potpuno poznata javnosti, logično je da dođe do burne reakcije „plenuma“, koji su Đokiću već u dva navrata stavljali do znanja gde mu je mesto. NJihovim rečima, to je tamo – gde mu „plenum“ kaže.
Samo, kada taj poklič izgovore, svi oni zapravo imaju na umu plenum svoje partije. Pri čemu neki misle na partiju kojoj pripadaju već sada, dok drugi misle na partije čije formiranje planiraju u budućnosti. Tamo gde se svakodnevno čuje parola „mi nemamo lidera“, onih koji sebe vide u toj ulozi ima na desetine. Gde za javnost „nema partija“, iza zatvorenih vrata ih ima – više nego što su u stanju da danas nabroje.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
