Piše: Kasper I
Kada putujemo po svijetu, bilo iz zadovoljstva ili poslovno, prirodno je da želimo zabilježiti trenutke i sačuvati uspomene. U današnje vrijeme to najčešće radimo kroz fotografije – a sve češće i kroz selfije.
Selfiji imaju svoje prednosti. Prije svega, oni su brzi i praktični. Nije vam potreban fotograf – dovoljno je da podignete telefon i u sekundi imate sliku sa poznate lokacije, bilo da ste u Briselu, Parizu ili nekom manjem gradu.
Osim toga, selfiji mogu djelovati opušteno i spontano, pa često prenose lični doživljaj trenutka. Mnogi ih koriste i kao način da pokažu gdje se nalaze i šta rade, posebno na društvenim mrežama.
Međutim, selfiji imaju i svoje mane. Često su ograničeni uglom, svjetlom i dometom ruke, pa rezultat ne izgleda uvijek profesionalno niti dovoljno kvalitetno da zaista dočara ljepotu mjesta koje posjećujemo.
Takođe, osoba je fokusirana i na kameru i na poziranje, pa se gubi prirodnost trenutka i doživljaj okoline.
Stručnjaci i fotografi često ističu da je razlika između selfija i klasične fotografije upravo u načinu na koji se bilježi trenutak.
Dok je selfi brz i ličan, fotografija koju pravi neko drugi omogućava bolju kompoziciju, više detalja i prirodniji izraz lica. Bolje je kada nas neko „slika“ nego kada se sami „slikamo“ i tako selfi ostane za vječnost.
Zato, iako selfiji imaju svoje mjesto i svrhu, posebno za brze uspomene, ipak su ljepše i kvalitetnije fotografije kada vas neko drugi slika.
Tada ste opušteniji, fokus je na ambijentu i dobijate sliku koja bolje prenosi atmosferu putovanja i ljepotu mjesta koje ste posjetili.
Na kraju, najbolje rješenje je kombinacija – malo selfija za lični „trag u beskraju“, ali i što više fotografija koje pravi neko drugi, jer one najčešće ostaju kao najvrijednije „uspomene“ sa putovanja. Savjet je, ipak, neka vas neko drugi „slika“ nego da se sami „slikate“.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
