Kad mediji javno zatraže štogod od vlasti, znajte da su debelo zglajzali jer odavno nemaju više šta da ponude narodu. Iza nas su decenije rada tri nekada centralna crnogorska medija. Javnosti su se prikazivali različito i sukobljeno, a nadasve nezavisno.

Međutim, kad se džep isprazni, a politikanstvo zastarjelih medija pojede kvalitet onih drugih, gube se svi principi. Pod uslovom da ih je nekada i bilo, a i to je upitno.

Ne tako davno menadžmenti sve tri dnevne novine poslali su dopis najvišim državnim organima. Kažu, ugroženo im je poslovanje. Klik prijeti da uništi kiosk. Novi Zakon o igrama na sreću će ih ugasiti i poslati na smetlište pisane riječi. Pomozi, vlasti, ako Boga znadeš!

Sva tri privatna, a vape za državnom pomoću. Sva tri tobože nezavisna, a hoće da postanu zavisni od institucija. Jer je, možda, foteljska inflacija pojela partijske valute? Pa hajde, kad već bijahu decenijama zavisni od pojedinaca koji su im, izgleda, okrenuli leđa, nije strašno obrisati prefiks nezavisnosti. Samo da se ima para.

Pobjeda doživjela Poraz, a Danu se Smrklo

„Pobjeda“ je bila poznata u narodu kao bastion bivšeg režima. Pod velom maske nepristrasnosti, branila je vrh ledenog brijega DPS-a. I činila sve što treba za to. Spisak je podugačak, a grlo poduboko. Sve je knedle Đukanovića progutalo.

Druga strana, sve su prilike, iste političke malverzacije, takozvani borac za slobodu i pravdu, Dnevni list „Dan“, pričao je da se bori protiv Mila. Tu i tamo znao je da pomene i Milove tekovine. I predstavljao se neprijateljem „Pobjede“ – svog pandana na dukljanskoj strani . Ipak, sad kad je Milo počasni, čast se lako zaboravlja, a nekadašnji neprijatelj postaje saveznik.

Druga familija bi da postane prva, ali ne ide

Na međi ovih previranja, kao neka navodno zlatna sredina, našle su se „Vijesti“. Predstavljale se kao neko protivnik DPS-a, ali s akcentom da su građanski i zdravi. Kao da je biti protiv DPS-a malograđanski i nezdravo! Htjele da sjede na dvije stolice, obije svakom da izmaknu, samo one da ne padnu. Forsirale ucjenjivačku politiku, tasove na vagama i lažna odupiranja.

I sve što ima prizvuk srpskog, kako sada tako i danas, žele da potisnu iz društva. Sve vrijednosti bivšeg režima otjelotvorile su se u ovom mediju. I ovom kuknjavom za državnim parama, a u sprezi sa „Pobjedom“ pokazale da nikad nisu bile protiv Mila, već što nisu na Milom mjestu. I posle Mila Miško.

Da su se više bavili onim što građani žele, ne bi sad htjeli Vladinu pomoć. Da nisu partijske pare bila glavni izvor prihoda, ne bi sad drhtale u strahu od bankrota. Borbu za štampu, a protiv cenzure štampe ne bi koristili kao pokriće što su na ivici provalije. I, naravno, da su ikad bili zaista sukobljeni, ne bi se sada ujedinili. Od novina negdašnjih osta ime, imena tek gola imaju.

Tagovi