U Srbiji je na djelu potpuna inverzija zdravog razuma – zborovi i plenumi, nekada oruđa demokratskog dijaloga, danas sve više postaju instrumenti haosa, potpaljeni političkim ambicijama, ličnim frustracijama i ideološkim zabludama. Paradoksalno, student, koji je po svojoj prirodi onaj koji uči, sve više postaje figura autoriteta – ne po znanju, već po buci.
Stvara se narativ da je “student” neka vrsta zvanja, gotovo profesije, sa pripadajućim pravom da određuje ko će i kako predavati, ko je “dovoljno dobar” da stoji za katedrom. Time se briše jasna razlika između učitelja i učenika, profesora i studenta, znanja i mišljenja.
Došli smo dotle da se održavaju zborovi na kojima se studenti ponašaju kao nadređeni profesorima, zahtijevaju ostavke, kadrovske promjene, pa čak i “reforme” nastavnog plana. Po toj logici, nije daleko dan kada će đaci u osnovnim školama sazivati “plenume” i smjenjivati nastavnike jer im je gradivo “nezanimljivo” ili “preteško”.
Ovakva praksa nije samo smiješna – ona je duboko opasna. Obrazovni sistem se ne gradi na osnovu aplauza sa društvenih mreža niti po principu “ko viče, taj je u pravu”. Znanje nije stvar glasanja. U društvu gdje studenti odlučuju ko može da predaje, a ne znanje i kompetencija, ne propada samo obrazovanje – propada i sama ideja napretka.
Od obrazovnih institucija pokušava se napraviti politička pozornica. Umjesto da se bave učenjem, razvojem i akademskom izgradnjom, mladi ljudi se usmjeravaju ka ideološkoj mobilizaciji. Zaboravlja se da je svaki student došao na fakultet da bi nešto naučio, a ne da bi sprovodio lične ili kolektivne revolucije.
Na kraju, ovakvo “normalizovanje” ludila vodi u opasnu spiralu urušavanja autoriteta, znanja i društvene stabilnosti. Ako se ovakvi trendovi nastave, nećemo imati obrazovani kadar koji vodi zemlju – imaćemo glasne amatere koji misle da su stručni jer su “protestovali”.
Vrijeme je da se društvo probudi. Zborovi i plenumi ne mogu i ne smiju biti zamjena za znanje, rad i odgovornost. Ako se ne zaustavi ova parodija obrazovanja, Srbija će platiti visoku cijenu – cijenom izgubljenih generacija.
