Bio sam u „mercedesu 200D“ sa Mirkom Stijeljom i njegovim ocem Brankom. Mirko je vozio, Branko sjedio pozadi, a ja na mjestu suvozača. Išli smo u izbjegličkoj koloni cestom od Bosanskog Petrovca ka Banjaluci.
U jednom momentu samo se čuo avion, „bum, bum, bum“ i gotovo. Palo je između mene i Mirka. Malo sam ostao bez svijesti i kad sam se povratio, svuda je bila krv. Mirka je pogodilo u glavu i po meni je svuda bio njegov mozak. Branka je pogodilo u glavu i rascepilo je. Mene je zakačilo po glavi, a ranjen sam u lijevu ruku i rame.
Ovo je danas, svjedočeći u Sudu za ratne zločine u Beogradu u predmetu „Petrovačka cesta“, ispričao svjedok oštećeni Duško Ivaneža.
Za ratni zločin na Petrovačkoj cesti 7. avgusta i na Prijedorskoj 8. avgusta 1995. godine u BiH, kada je ubijeno 13 osoba, od toga četvoro djece, a ranjeno 24, sudi se hrvatskim pilotima Vladimiru Mikcu, Zdenku Radulju, Željku Jeleniću i Danijelu Boroviću, okrivljenima da su u komandnom lancu naredili raketiranje civilne kolone Srba, koji su zbog vojne akcije hrvatskih snaga „Oluja“ napustili svoje kuće u Republici Srpskoj Krajini.
Ivaneža je ispričao da su oni živjeli u selu Zagrade, kada je 4. avgusta 1995. godine započeo napad hrvatske vojske na RSK. Isto veče njegova žena i tri ćerke su otišle sa komšijama za Benkovac, a on je krenuo nekoliko sati posle njih. Pronašao ih je 6. avgusta u izbjegličkoj koloni kod mjesta Srba.
Sa Stijeljama se sreo istog dana na nekoj livadi kod Petrovca, gdje su stali da predahnu i sjutradan sa njima krenuo dalje kolima.
— Moja i Mirkova porodica i još žena i djece su bile u kamionu sa žutom ceradom, a mi smo kolima išli za njima. Lijeva strana cerade je bila savijena da bi unutra imali zraka. Kada su nas pogodili, izašao sam ranjen iz automobila i sjeo na bankinu. Tu sam opet gubio svijest. Najstarija ćerka Danijela mi je prišla, ali ja se toga ne sjećam. Odatle su me odvezli u Petrovac, a tamo je došao helikopter i nas sedam, osam ranjenih prevezao u bolnicu u Banjaluci, gdje smo operisani. Odatle su nas prebacili u bolnicu u Beogradu, gdje sam bio mjesec i po dana — ispričao je Ivaneža.
On je rekao da su u kamionu njegovi preživjeli, a da je tu povrijegdjena njihova kuma Milica Ivaneža.
— U koloni nije bilo vojnih vozila. Kolona je bila nepregledna, kilometarska, vozila su se kretala u tri trake i svi su išli u istom pravcu. Kada sam ranjen, vozili su me nazad i jedva smo prošli ka Petrovcu — rekao je Ivaneža, navodeći da avion nije vidio, već samo čuo njegov zvuk.
Ispričao je i da su ga prije nekih osam godina zvali da dođe u ambasadu BiH u Beogradu zbog zločina na Petrovačkoj cesti.
— Pitali su me da li znam ko je vozio avion. Otkud bih znao. Kazali su da je poletio iz Splita i da je pilot bio Ivica Šišić. Pitali su me da li mi je on rod. Gdje da mi bude rod — rekao je na kraju Ivaneža.
On je jedini, koji je od četvoro pozvanih oštećenih došao danas da svjedoči u sud. Jovanka Vuković je izostala, jer je u bolnici, Jelica Sladojević je u Njemačkoj, a nema informacija zašto Spase Rajić nije došao. Svi oni će biti pozvani i na sljedeći pretres krajem juna, prenose „Novosti“.
Pitajte o zlocinima srba nad muslimanima u Bosni, i zlocinima srpske policije na Kosovu i pobijenih zena, đece i staraca, samo pisete o zlocinima nad srbima kojih je sigurno bilo, ali i zlocinima srba nad drugima!