Optužnica za bombardovanje RTS-a mogla bi se podići u zemljama koje su učestvovale u NATO agresiji na SRJ iako je od tada prošlo 26 godina, jer ratni zločini ne zastarijevaju, kaže za Sputnjik advokat Goran Petronijević.
Međunarodni krivični sud nema nadležnost jer je osnovan poslije 1999. godine, dok Haški tribunal nije prihvatio nadležnost, tako da je jedino ostalo da se optužnica podigne pred nacionalnim sudovima zemalja koje su učestvovale u agresiji, dodaje Petronijević.
Poltronski srpski sud osudio Milanovića, ali ne i NATO
„Mi smo predlagali sljedeće. Vrlo lako se moglo utvrditi ko je pilot koji je pilotirao tim avionom, ko je komandant eskadrile koji je naredio bombardovanje i sve ostalo što je veoma važno da se individualizuje kazna. Kod nas je, recimo, vođen postupak protiv Dragoljuba Milanovića i on je osuđen na deset godina zatvora. A u tom postupku sud i tužilaštvo – a to je bilo poslije 5. oktobra – odbili su da utvrđuju koji je američki pilot, koji američki avion, koja eskadrila, ko je komandant eskadrile, ko je komandant vazduhoplovstva u tom trenutku bio i ko je naredio bombardovanje.“
Dakle, Milanović je eventualno mogao da odgovara kao posljednji u lancu, ali na taj način što bi odgovarali svi ovi iz komandnog lanca i neposredni izvršioci koji su ispalili te dvije rakete koje su pogodile RTS, objašnjava Petronijević.
„Ali naši sudovi poslije 5. oktobra nijesu htjeli da se bave time. Njihov poltronski odnos prema NATO-u i SAD-u bio je takav da su oni sudili sami sebi, odnosno osudili su nas tako da je Dragoljub Milanović, hajde da kažemo na pravdi Boga, proveo deset godina u zatvoru. To je sudila sudija Radmila Dičić Dragičević koja je kasnije bila predsjednica Vrhovnog suda ili Apelacionog suda, sad više ne mogu da se sjetim.“
NATO zločinci osuđeni na 20 godina zatvora
Pred Okružnim sudom u Beogradu 2000. godine donijeta je prvostepena presuda po kojoj su predsjednici, ministri spoljnih poslova i ministri vojni Francuske, Velike Britanije, Njemačke i SAD zajedno sa Havijerom Solanom i Veslijem Klarkom prvostepeno osuđeni na po 20 godina zatvora, podsjeća Petronijević.
Advokat koji je učestvovao u tom postupku kao član sudskog vijeća dodaje da je tu presudu na brzinu ukinuo tadašnji Vrhovni sud poslije petooktobarskog prevrata, a na zahtjev Francuske, uoči dolaska u Beograd Ibera Vedrina, tadašnjeg ministra spoljnih poslova u Beograd.
„I nikada se više ništa nije po toj presudi radilo. Ona je jednostavno ukinuta. Lično mislim protivpravno i ja sam od te presude napravio knjigu. Napisao sam jedan prolog, napisao sam i kontekst, kako to kažu u Hagu, koji prethodi presudi. Jer oni imaju takav način i formu pisanja, gdje u tom kontekstu imaju vrijeme, prostor i mjesto u kome su se desili ti događaji koji su predmet presude. Napisao sam prolog i tu presudu preveo na ruski i objavio je i ta knjiga je pod nazivom ‘NATO na sudu istorije’ za 2023. godinu dobila nagradu ‘Zlatni vitez’ kao najbolja knjiga te godine iz novije svjetske istorije. Za sada je izdata na ruskom i italijanskom jer je udruženje veterana Italijana koji su boravili na Kosovu takođe prevelo na italijanski jezik. Kod nas još nije objavljena.“
U toj presudi postoji sve ono što se događalo tokom NATO agresije, uključujući i događaj bombardovanja RTS-a, ističe Petronijević.
Vrhovni sud pod prijetnjom ukinuo presudu
Ljudi osuđeni po toj optužnici iz ove četiri zemlje, uz Havijera Solanu, generalnog sekretara NATO-a i Veslija Klarka kao glavnokomandujućeg južnog krila NATO-a koji je neposredno rukovodio operacijama, bili su tim koji je svakodnevno birao ciljeve koje je proglašavao vojnim, podsjeća Petronijević.
Između ostalog, jedna od stvari koje su uradili bila je i to da su Televiziju Beograd, prvi put u istoriji ratovanja, proglasili kao vojni cilj i odobrili njeno bombardovanje, što je bila jedna od tačaka optužnice, ističe Petronijević.
„Onda je pod vrlo čudnim okolnostima Vrhovni sud Srbije kojem je tada predsjednica bila Leposava Karamarković, pod žestokim pritiskom, uz prijetnju hapšenjem sudije natjerao da donesu takvu odluku i to u subotu, neradnim danom. Jer Iber Vedrin treba da dođe da se sastane sa Đinđićem u ponedjeljak, a on nije htio da dođe dok se ne ukine ta presuda“, zaključio je Petronijević.
