‘Non pejper‘ je iz Zagreba u Podgoricu stigao prije nekoliko dana a kako su mediji objavili, u non pejperu su ispostavljeni zahtjevi za rješavanje nekoliko pitanja koje smatraju otvorenima i za koja navode da narušavaju međusobne odnose dviju država.
Ovako je u Jutarnjem listu pisao novinar Željko Trkanjec navodeći da Zagreb ipak ćuti o ovom neformalnom dokument. Dodaje i da je samim tim jasno da zašto je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, nakon sastanka sa predsjednicom Sjeverne Makedonije Gordanom Siljanovskom Davkovom krajem novembra kazao: „Čini mi se da i Crna Gora zbog određenih postupaka sadašnje vlade i skupštinske većine klizi ka kompleksnim odnosima s određenim zemljama članicama EU. Ovdje, prije svega, mislim na Hrvatsku“.
U rukama je, tvrdi ovaj novinar, već imao popis zahtjeva Zagreba. Zbog toga je odmah pozvao na razgovor i premijera Milojka Spajića koji je odgovorio da Milatović nema nikakve ingerencije kad je riječ o evropskim procesima.
Jutarnji list je od svojih kolega iz Vijesti dobio dokument koji navodi desetak otvorenih pitanja. Iako, normalno, hrvatski list staje u odbranu ovih zahtjeva, ovo više na prvi pogled sa crnogorske strane izgleda kao spisak lijepih želja Hrvata. Kako se i očekuje od hrvatske strane, naravno da problematizuju 90-te godine i njihov „Domovinski rat“ te da je potrebno osigurati pravednu i dostojnu naknadu svima koji su bili zatočeni u logorima u Crnoj Gori. Ne mogu očito a da ne pomenu logor Morinj u kom niko nije ubijen, ali i gdje žele da ostane sramna ploča koja potencira da je na djelu bila velikosrpska agresija čime guraju prst u oko srpskom narodu Crne Gore. Ako bi to bio slučaj, šta bi onda Podgorica mogla sve da rade po pitanju logora Lora u kom je ubijeno 14 pripadnika nikšićko šavničke grupe? A da tek ne pominjemo egzodus koji je izvršila Hrvatska akcijama Oluje i Bljeska.
Na spisku želja naših „komšija“ je i broj Jadran koji očito ne mogu da prežale. Niti jedna Vlada Crne Gore, niti one iz DPS-a pa ni on post 30. avgustovske, nisu dovodile u pitanje da je Jadran vlasništvo Crne Gore. Zvaničan Zagreb ide i toliko daleko u bezobrazluk da navode da bi oni, nakon što se brod njima „vrati“, u duhu NATO savezništva dali Podgorici da koristi brod. Vrhunac bezobrazluka u potpunom odsustvu ikakve diplomatije.
Krajnje je zanimljiva i treća tačka koja se onosi na hrvatsku manjinu u Crnoj Gori, gdje Zagreb traži da im se osigura zaštita i očuvanje identiteta – kao autohtonoj nacionalnoj manjini. Nije prvi put da se hrvatsko pitanje dovodi u vezu sa „autohtonstvom“ u Crnoj Gori, i iako niko nije sporio činjenicu da su u Boki kotorskoj živjeli i Hrvati, ministri iz susjedstva dolaze i govore kako u Boki svaki kamen govori hrvatski, citirajući ustašu u mantiji Alojzija Stepinca. Stoga, krajnje interesantan zahtjev, složiće se naši čitaoci.
Po objavi Jutarnjeg lista, Hrvati idu i dalje i prelaze na pitanje utvrđivanja granice na moru. Ovaj list navodi da je to posao za koji Hrvatska kaže da ga treba dovršiti jer je na snazi Protokol o privremenom graničnom režimu iz 2002. godine ali smatraju da je granica na kopnu utvrđena.
Morinj, bazen, i kampanja IN4S-a sporna susjedima
Sljedeća je tačka naslovljena „Otkloniti probleme koji priječe održivo pomirenje i stoje na putu snažnije saradnje“. A to su, prema tekstu, procesuiranje ratnih zločinaca jer Crna Gora nije procesuirala nijednu osobu za zločine na teritoriji Hrvatske; nestale osobe, njih 14; obilježavanje mjesta stradanja Morinj, logora gdje su bili zarobljeni i mučeni hrvatski državljani – na tom je mjestu postavljena spomen-ploča, ali je promjenom vlasti došlo do sporova: sadašnji ministar obrane Dragan Krapović (stranka Demokrate, čiji je čelnik Aleksa Bečić proglašen nepoželjnom osobom u Hrvatskoj) rekao je da natpis na ploči treba zamijeniti „prikladnijim“ jer se na njoj spominje velikosrpska agresija na Hrvatsku.
Ovo je ponavljamo samo tekst iz jutarnjeg lista a komentare našeg portala o logoru dobro znate. Sramno je pominjati logor Morinj i kojekakvo mučenje kada je poznato da je Hrvatska strana organizovala logor Lora, ili kako ga zovu u pojedinim crnogorskim krugovima mali Jasenovac. Tortura koju su ti ljudi preživjeli na nivou je najgorih zvjerstava koje mogu pasti ljudima na um.
Logor Lora je imao veoma surove i nepodnošljive životne uslove koji nisu zadovoljavali ni najosnovnije potrebe zatvorenika, logoraša. Ćelije u kojima su logoraši bili smješteni nisu imali nikakav inventar niti namještaj (sem jedne ćelije koja je imala gvozdeni krevet sa šipkama). Spavali su na podu tj. hladnom betonu. Ishrana im je bila vrlo loša i neredovna. Dešavalo se da i po nekoliko dana ne dobiju obrok. Fizička zlostavljanja su bila svakodnevna, bez milosti i najave. Čak i noću su stražari upadali u ćelije i tukli logoraše. Dešavalo se da hranu koju dobiju logoraši bude vruća ili preslana, a da istovremeno moraju za kratko vrijeme da je pojedu. Većina obroka se sastojala od parčeta hljeba i paštete (ili džema). Redovna ljekarska njega u ovom logoru nije postojala. A zatvorenici su stalno prebijani po cijelom telu, toliko da su bili deformisani. Često se dešavalo da stražari tjeraju zatvorenike da se međusobno tuku. Ako primijete da jedan drugog štede, obojicu bi premlatili do krvi, navodi se u izvorima o logoru Lora koji Hrvati ne pominju ni u kakvim non pejperima.
Nakon toga, slijedi zahtjev preimenovanja bazena u Kotoru koji nosi ime Zorana Gopčević. Razlog za burnu reakciju je to što je Gopčević devedesetih kao rezervista JNA službovao u svojoj Boki i to kao čuvar u logoru Morinj. Na stranu to što se naširoko može raspravljati o tome šta se dešavalo u Morinju, gdje su dovođeni zarobljenici sa dubrovačkog ratišta, čak i Zagreb priznaje da ne postoji nijedan dokaz da je Gopčević učestvovao u bilo kom zločinu ili krivičnom djelu.
Čak su išli toliko daleko da su kritikovali i kamšanju jednog portala! Naime, portal IN4S, je uoči popisa sproveo kampanju Ponosni na svoje srpsko gdje su brojne srpske poznate ličnosti postavili na bilbordima uz njihove citate. Hrvati navode da su pojedinci bili iz dubrovačke „povijesti“ a da su prikazani kao pripadnici srpske kulture u Crnoj Gori, iako, potencijalno, to i jesu bili, što je stvar kojom se bave istoričari.
Bi da nam i diktiraju regionalnu politiku
Nadalje, Hrvati traže i da Podgorica vodi mudru regionalnu politiku koja ne želi „zastranjenja“ Crne Gore prema Srbiji i Rusiji.
„Crna Gora je u proteklih godinu dana neskriveno otklizala u smjeru prosrpske politike, što je vrhunac doživjelo imenovanjem Andrije Mandića, četničkog vojvode, za predsjednika skupštine. Neko se vrijeme još spekulisalo žmuri li na to premijer Milojko Spajić da bi homogenzivao skupštinsku većinu vezano za proces približavanja EU, ali posljednji su potezi potvrdili da je njihova marioneta. Prošle nedjelje crnogorski novinari pitali su Spajića kako komentariše ocjene da su dijalog s predsjednikom Jakovom Milatovićem pokrenule zapadne zemlje zbog slabljenja bloka centra. Premijer je rekao da se njemu nitko nije javio, Milatoviću možda. Prema informacijama Jutarnjeg lista, članice EU su upoznate sa stavovima koje je Hrvatska iznijela u „non pejperu“ poslanom Podgorici te ih podržavaju. U Crnoj Gori i dalje vladajuća ekipa gradi narativ da su u Briselu svi skloni ubrzati pregovore s Podgoricom, Spajić priča o 2028. godini kao o datumu ulaska u članstvo. Podgoričke Vijesti stoga upozoravaju da je „non pejper“ stigao „u susret potencijalnom zelenom svjetlu iz EU Crnoj Gori da do kraja godine zatvori četiri poglavlja“, piše ovaj list.
A onda dolaze i do Jasenovca.
„U junu ove godine Zagreb je podržao odluku EU da prihvati da je Crna Gora ispunila potrebna mjerila jer je Spajić tvrdio da skupština neće donijeti Rezoluciju o Jasenovcu. Nekoliko dana nakon što je dato odobrenje, Mandić na glasanje stavlja Rezoluciju, koja prolazi. Spajić nije lagao samo Zagrebu, lagao je i Briselu, i to se pamti. Kako se može zaključiti iz diplomatskog djelovanja Zagreba kad je riječ o pregovaračkom procesu Srbije i Crne Gore, zauzeta je razborita i mudra pozicija. Hrvatska se neće dovesti u situaciju kao Slovenija, kad je sama blokirala hrvatske pregovore i zbog toga naišla na protivljenje ostalih članica.Ili Grčka koja je blokirala tada još Makedoniju, te Bugarska koja blokira sada Sjevernu Makedoniju. Zagreb prvo iznosi argumentaciju koja okuplja saveznike, članice koje smatraju da je riječ o važnim temama. Ta skupina kasnije djeluje jedinstveno pa se odgovornost ne može, što bi Srbija rado činila, prebaciti samo na Zagreb. Očekivati je da je već okupljena i skupina koja će podržati hrvatske argumente i tražiti od Podgorice da promijeni svoje politike pri čemu je, primjerice, pitanje promjene Zakona o dvojnom državljanstvu, koji bi Srbima omogućio da na izborima osvajaju premoćnu većinu, što je prioritet Mandića&co, jedan od snažnih dokaza otklona politike u pogrešnom smjeru. Što je i tema za NATO, ali ondje uobičajeno šute. Istodobno, hrvatski će stav pokazati koliko su Srbija i Crna Gora iskrene u želji da ispune kriterije da bi se mogle priključiti EU. Ili im je cilj samo dobiti europski novac, a slijediti mađarsku politiku. To EU ne treba“, zaključuju domoljubi.
