Srbi na Kosovu i Metohiji suočavaju se sa bezbjednosnim, ekonomskim i institucionalnim izazovima. Policija je preuzela izvršnu vlast na sjeveru pokrajine, što najviše plaši Srbe, kaže za RTS istoričar Aleksandar Gudžić. Iako se ne dešavaju često ubijanja, protjerivanja, to je i dalje veoma okrutan sistem, koji ne bi mogao da funkcioniše bez podrške, bar dijela, međunarodne zajednice, smatra istoričar Aleksandar Raković.
Pucnjava u neposrednoj blizini srpske osnovne škole u Lapljem Selu, u trenutku kada su se u školskom dvorištu nalazila djeca, ponovo je otvorila pitanje bezbjednosti Srba na Kosovu i Metohiji.
Ovome je prethodilo jedno od najoštrijih saopštenja Eparhije raško-prizrenske u posljednjih nekoliko godina u kojem se upozorava na sistematski institucionalni pritisak na Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu, uz ocjenu da se krše vjerska i ljudska prava i da izostaje adekvatna međunarodna reakcija.
Istoričar Aleksandar Gudžić, koji se nalazi u Gračanici, rekao je za RTS da je pucnjava u Lapljem selu izgledala kao da je iz nekog ratnog filma.
“Taj događaj je uznemirio roditelje i djecu koji su prisustvovali, odnosno bili u blizini kafića na tom školskom igralištu i po riječima mojih poznanika koji su bili prisutni, djeca su bila uznemirena, djelovalo je kao scena iz nekog ratnog filma. Svakako je bilo traumatično za djecu i roditelje”, rekao je Gudžić.
Tri izazova za Srbe na KiM
Podsjeća da, prema izvještajima međunarodnih organizacija, na KiM ima više od pola miliona komada dugih cijevi zaostalih iz ratova devedesetih.
“Srbi na Kosovu i Metohiji već dvadeset godina žive sa znanjem da im se može ponoviti 17. mart 2004. godine, da mogu doživjeti sudbinu anadolskih Grka ili Jermena. Dakle, to je nešto sa čim Srbi žive iz godine u godinu, iz procesa u proces, iz dana u dan”, rekao je Gudžić.
Pored tog, bezbjednosnog izazova, tu je i problem ekonomske prirode – riječ je o teritoriji sa urušenom privredom, društvom koje nije ekonomski razvijeno.
Srbe, kaže Gudžić, najviše brine i plaši treći izazov – institucionalni pritisak koji je posljednjih godina pojačan.
“Na sjeveru je policija preuzela izvršnu vlast, policija je ta koja odlučuje da li će negdje biti postavljen mural, da li će neka institucija raditi, policija je ta koja odlučuje šta je dozvoljeno, a šta nije dozvoljeno, da li neko na majici ima izraženije nacionalne simbole, da li će se pjevati na Gazimestanu. Imamo jedan policijski sistem koji se sručio na Srbe”, rekao je istoričar Gudžić.
Okrutan sistem koji Prištini daje željene rezultate
Istoričar Aleksandar Raković, koji je i dobar poznavalac prilika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, slaže se sa saopštenjem Eparhije raško-prizrenske koje ukazuje na mogućnost nestanka Srba sa KiM.
“Eparhija raško-prizrenska pozvala je međunarodnu zajednicu da povede računa o djelovanju prištinskih institucija i tom jednom sistemskom progonu srpskog naroda, koji u ovom momentu nije izričito nasilan. Dakle, nema protjerivanja, ubijanja, prebijanja i tako dalje, to se rijetko dešava, ali jeste sistemski veoma okrutan. Ima hapšenja, ima privođenja”, rekao je Raković.
To je, ističe, policijski sistem koji daje rezultate.
“Kad se sije strah, onda ljudi počinju da, posebno zbog svoje djece, da, da razmišljaju o tome kako da ih zaštite i u kojim sredinama treba djeca da odrastaju”, naveo je Raković.
On dodaje da se takvo djelovanje prištinskih institucija ne može dešavati bez podrške makar jednog, važnog dijela, međunarodne zajednice.
(Adria)
