(INTERVJU) Ercegović za Borbu: Jedino pravično rješenje je da Rt Oštro i Prevlaka ostanu u okviru Crne Gore; Boka Kotorska nikada nije bila dio bilo kakve hrvatske države!

Stojim na stanovištu da jedino pravično, dobrosusjedsko i dugoročno rješenje može biti postignuto samo pregovorima i samo ono koje Rt Oštro i poluostrvo Prevlaku ostavljaju tamo gdje prirodno, istorijski i dokazano formalno-pravno pripadaju, a to je u okviru države Crne Gore.

Ovo u intervjuu za Borbu poručuje predsjednik Savjeta NVO Boke Kotorske dr Mašan Ercegović. On se u intervjuu za naš portal dotakao rastućih pritisaka od strane zvaničnog Zagreba a gdje govore da je pitanje Prevlake, što se njih tiče, završena priča, te da je jedino potrebno pregovarati o granici na moru.

Nedavno je i u Herceg Novom održan okrguli sto upravo o ovoj temi a Ercegović za Borbu navodi trenutni pristup Hrvatske praktično onemogućava bilo kakav dogovor jer direktno zadire u teritorijalni integritet i cjelovitost teritorije naše države.

„Iz navedenih razloga i činjenice da je ovo pitanje od državnog i istorijskog značaja „par excellence“, pa i iz, prostog razloga, što se donosi sada i nikad više, jasno je da svako ishitreno rješenje uzrokovano nekim drugim političkim ciljevima, kao što je ubrzanje integracije u Evropsku Uniju, može biti samo upitno, diskutabilno i najvjerovatnije pogrešno te je logično zaključiti da taj argument nije, ne može, niti smije biti predominantan. Posebno, kada se ima u vidu, a mora se imati u vidu, da Boka Kotorska u toku svog istorijskog trajanja nikad, ne samo da nije bila ni kao cjelina niti neki njen dio u sastavu neke hrvatske države, nego, ako se izuzme period drugog svjetskog rata i tzv. Nezavisne Države Hrvatske, nikada se nije ni graničila sa bilo kakvom i bilo kojom hrvatskom državom“, naveo je Ercegović za Borbu.

Borba: Na okruglom stolu koji je nedavno održan u Herceg Novom ste istakli da pitanje Prevlake nije samo granični spor, već prvorazredno pitanje suvereniteta. Šta je to što, po Vašem mišljenju, najviše nedostaje u dosadašnjem zvaničnom pristupu države Crne Gore u pregovorima sa Hrvatskom?

Na okruglom stolu je konstatovano nekoliko zaključaka koje Savjet NVO Boke Kotorske iznosi u javnost od početka svog javnog nastupanja, a navažnija su sljedeća dva :

1. a) sveukupan set ispostavljenih zahtjeva od strane Republike Hrvatske se javlja kao posljedica nasilne disolucije bivše zajedničke države i njihovo rješavanje ne predstavlja ispunjenje utvrđenih reformskih standarda i pitanja stipulisanih tzv. Kopenhaškim sporazumom kao uslovom za članstvo u Evropskoj Uniji;
2. b) svi (zahtjevi) su bilateralnog međudržavnog karaktera i na tom nivou moraju da se i razrješavaju i skladu sa primarnim zadatkom svake vlade, zaštitom državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Iz navedenih konstatacija, sa našeg stanovišta neupitnih, jasno je da naša, pa time i moja krucijalna primjedba se odnosi na, po nama, neadekvatnu primjenu osnovnih principa i postulata kojima se u međunarodnim javnim odnosima zastupa vlastita država, prije svega, principa reciprociteta u odbrani vlastitog suvereniteta, ugleda i narodnog dostojanstva u međunarodnom javnom poretku. Odnosno, smatramo i stojimo na stanovištu da su ovim nekritičkim zahtjevima, ispostavljenih od strane Republike Hrvatske, objektivno i neupitno ugroženi naša reputacija kao suverene države, teritorijalni integritet, ugled države i kolektivno dostojanstvo naroda, ma sa koje političke i ideološke strane ovaj bilateralni odnos posmatrali, i da je dosadašnji odnos naše vlade prema ovim pitanjima neprihvatljiv i da ne može biti opravdavan bilo kakvim tzv. „višim ciljevima“.

Borba: Često se pominje da rješenje ovog problema ne smije biti prepreka na putu ka Evropskoj uniji. Kako komentarišete tezu da bi insistiranje na čvrstim stavovima o Prevlaci moglo usporiti našu evropsku integraciju?

U kontekstu svih ispostavljenih zahtjeva prema našoj državi posebno se izdvaja zahtjev za razgraničenje na spornoj teritoriji poluostrva Prevlaka, posebno način razgraničenja koji predlaže Republika Hrvatska, a koji podrazumijeva da je razgraničenje na kopnu izvršeno i da je preostalo samo da se ono još sprovede na moru.

Ovo je pristup koji, praktično, onemogućava bilo kakav dogovor jer direktno zadire u teritorijalni integritet i cjelovitost teritorije naše države, posebno Boke Kotorske, s jedne, i jer je duboko u kontradikciji sa istorijskim nasljeđem, prirodno-geografskim uslovima i postulatima međunarodnog javnog prava koji se u ovakvim slučajevima primjenjuju, pa i u suprotnosti sa principom „uti posidetis“ koji je uostalom nametnula i tzv. Badinterova komisija kada je u pitanju razgraničenje između bivših republika zajedničke nam države SFRJ, s druge strane.

Iz navedenih razloga i činjenice da je ovo pitanje od državnog i istorijskog značaja „par excellence“, pa i iz, prostog razloga, što se donosi sada i nikad više, jasno je da svako ishitreno rješenje uzrokovano nekim drugim političkim ciljevima, kao što je ubrzanje integracije u Evropsku Uniju, može biti samo upitno, diskutabilno i najvjerovatnije pogrešno te je logično zaključiti da taj argument nije, ne može, niti smije biti predominantan. Posebno, kada se ima u vidu, a mora se imati u vidu, da Boka Kotorska u toku svog istorijskog trajanja nikad, ne samo da nije bila ni kao cjelina niti neki njen dio u sastavu neke hrvatske države, nego, ako se izuzme period drugog svjetskog rata i tzv. Nezavisne Države Hrvatske, nikada se nije ni graničila sa bilo kakvom i bilo kojom hrvatskom državom.

Borba: Učesnici skupa su upozorili na bezbjednosne rizike po plovidbu u Boki Kotorskoj. Možete li nam konkretno objasniti na koji način bi kontrola rta Oštro od strane Hrvatske mogla limitirati ili otežati rad naših ali i inostranih plovila (pogotovo turističkih kruzera) i pristup otvorenom moru?

Više je nego jasno da razgraničenje kako to, ne više zamišlja, već kako traži hrvatska strana sigurno, ne samo, usložnjava regulaciju pomorskog saobraćaja kako zbog obaveznosti donošenja i sprovođenja zajedničkih propisa o pomorskom saobraćaju u pogledu definisanja plovnog puta, kontroli i nadzoru bezbjednosti plovidbe, kontrole i nadzora brodova i sl. već i zato što je i cjelokupna privredno-ekonomska aktivnost koja se oslanja na pomorstvo, praktično determinisana tim bilateralnim sporazumima . Stoga je jasno je da ona država koja na toj teritoriji ima veći interes u privredno-ekonomskom smislu od one druge može, i gotovo je sigurno, će imati i veće probleme i veću štetu zbog takvog načina upravljanja, makar, druga strana koja je manje time pogođena pa i manje zainteresovana, bila i više nego korektna i dobronamjerna.

Ovakvo rješenje, dakle, ne samo da je iz administrativnih, tehničkih i sveukupnih ekonomskih razloga nepovoljno po Crnu Goru, ono je istovremeno i eklatantno nepravično zbog, kako je navedeno, istorijskih, geografskih i formalno pravnih razloga i po našem sudu potpuno neprihvatljivo i predstavljalo bi potpunu političku i diplomatsku kapitulaciju naše diplomatije i vlade. Da bi ova, nimalo laskava, konstatacija bila jasnija nužno je napomenuti da administrativne granice između republika u Novoj Jugoslaviji nikada nisu niti razmatrane, niti usvojene u Narodnoj Skupštini Nove Jugoslavije, te kao takve nisu ni mogle biti tretirane kao ustavna kategorija, a kamoli biti potvrđene kao međudržavne. Da nevjerica bude veća, jedine dvije teritorije sa ustavno regulisanim granicama u kojima je Boka Kotorska egzistirala kao administrativno-teritorijalna cjelina bile su Oblasti i Banovine iz Ustava 1921. i 1929. godine, u oba slučaja Zetske, čije su granice završavale na poluostrvu Pelješac obuhvatajući tako i teritoriju Dubrovačke republike.

Borba: Protokol iz 2002. godine o privremenom režimu traje već više od dvije decenije. Smatrate li da je taj model „zamrznutog“ rješenja postao neodrživ i koje korake bi Crna Gora morala preduzeti da se pokrene proces ka trajnom rješenju?

Vrlo sam vam zahvalan na ovom pitanju jer je, upravo, to dokument koji je, inače, u praksi poznat pod nazivom PROTOKOL, dokument sa kojim se najviše manipuliše, koji se i u diplomatskoj komunikaciji koristi za obmanjivanje javnosti i kao sredstvo pritiska i na našu vladu, a prije svega za uticaj na javno mnjenje i to sve u cilju rješavanja ovog pitanja – razgraničenja na poluostrvu Prevlaci, na štetu naše države i Boke Kotorske, u smislu da je razgraničenje na kopnu dogovoreno i završeno i da je preostalo samo razgraničenje na moru. Iz tog razloga i razuvjeravanja svih „Nevjernih Toma“ u vezi toga i u interesu javnosti citiraću član 2. rečenog dokumenta tj. PROTOKOLA :

„Strane Protokola su saglasne da odredbe Protokola i njegovih aneksa, kao i njegovo sprovođenje ni na koji način ne prejudiciraju razgraničenje između dveju država.“

U nastavku ovog dokumenta a radi njegove razrade i jednostavnije primjene slijede poglavlja pod karakterističnim zajedničkim imenom : PRIVREMENA PODELA JURISDIKCIJE.

Iskreno se nadam da je ovim autentičnim citatom iz još uvijek zvaničnog dokumenta jasno potvrđeno da ne postoji nikakav zvanično utvrđen sporazum o razgraničenju niti na kopnu, niti na moru, te da je to samo sredstvo pritiska na javno mnjenje koje bi trebalo „shvatiti“ da je stvar riješena, odnosno izgubljena. Ovim citiranim iskazom se jasno demantuje takav stav i bjelodano se pokazuje da za takvo razumijevanje ovog dokumenta nije neophodno biti pravni ekspert, dosta je imati „zrno zdravog razuma“ i znati čitati.

Očito je iz prakse da tzv. model „zamrznutog“ rješenja funkcioniše, da nije ni po čemu postao neodrživ i da Crna Gora nema niti jedan razlog da u skladu sa istorijskim nasljeđem, geografsko-prirodnim uslovima, međunarodnom javno-pravnom legislativom, članom 15. Konvencije o pravu mora, principom „uti posidetis“ nametnutim od strane Badinterove komisije i posebno u skladu sa dokumentima Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije iz januara i aprila 1952.godine, koje su potpisali Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito kao Predsjednik Vlade FNRJ i Ministar narodne odbrane, Edvard Kardelj kao Predsjednik Savjeta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade FNRJ i Maksimilijan-Maks Baće kao Ministar pomorstva FNRJ koji Rt Oštro i poluostrvo Prevlaku smještaju u administrativno-teritorijalno područje Boke Kotorske a time i u teritoriju Narodne Republike Crne Gore, slobodno i u skladu sa punim poštovanjem vlastite suverenosti i teritorijalne cjelovitosti ne pregovara o konačnom i pravičnom rješenju u vezi razgraničenja na Prevlaci sa Republikom Hrvatskom, koje podrazumijeva kopnenu granicu koja Rt Oštro i poluostrvo Prevlaku ostavlja u okviru Boke Kotorske i države Crne Gore.

Borba: Pominje se mogućnost međunarodne arbitraže. Da li smatrate da je to jedini realan put za rješenje ovog spora, ili vjerujete da bilateralni pregovori još uvijek imaju potencijal za postizanje kompromisa koji bi zadovoljio interese obje države?

Mislim da je jasno da, iz prethodnih odgovora i u njima iznijetih stavova, stojim na stanovištu da jedino pravično, dobrosusjedsko i dugoročno rješenje može biti postignuto samo pregovorima i samo ono koje Rt Oštro i poluostrvo Prevlaku ostavljaju tamo gdje prirodno, istorijski i dokazano formalno-pravno pripadaju, a to je u okviru države Crne Gore.

Posebno, imajući u vidu da u cjelokupnom periodu savremene epohe, od Kampoformijskog mira, preko Bečkog i Berlinskog kongresa pa sve do Badinterove komisije devedesetih godina dvadesetog vijeka Crna Gora i Boka Kotorska se ne mogu pohvaliti da su imale, i objektivan a kamoli, ravnopravan tretman kod međunarodnih političkih i sudskih instanci, naprotiv.

Iz tih razloga ukoliko Republika Hrvatska insistira na rješenju koje bi donijele tzv. više, odnosno međunarodne instance, arbitražni sud ili sud pravde u Hagu, to po mom shvatanju može značiti samo jedno, ponavljam, imajući u vidu naše istorijsko iskustvo sa njima (međunarodnim instancama), da su predstavnici Republike Hrvatske sigurni da tamo imaju povlašćenu poziciju i da jedino na taj način mogu ostvariti svoj cilj. Stoga, ostajem na stanovištu, koje je u svojim zaključcima zauzeo i održani okrugli sto u Herceg Novom, imajući na umu upravo ovakvo istorijsko nasljeđe, da se ni ukom slučaju spor oko razgraničenja iz ovih i prethodno iznijetih razloga nikako ne smije prenositi na neku međunarodnu instancu, bilo sudsku bilo arbitražnu, konačno, to nam obezbjeđuje i dokument, poznat kao PROTOKOL, koji je na snazi.

Borba: Kako ocjenjujete ulogu lokalne zajednice u Boki Kotorskoj kada je riječ o ovom pitanju i koliko je, po Vašem mišljenju, glas onih koji žive uz samu granicu danas uvažen u Podgorici?

Pozicija i ustavno-pravni status Boke Kotorske u okviru države Crne Gore otvara jedno široko polje sveobuhvatnih i kompleksnih odnosa koji zaslužuju ozbiljnu, politički i naučno-analitički i na istorijskom nasljeđu utemeljenu i pripremljenu raspravu u vidu zajednički organizovane konferencije. Na to pitanje se, dakle, ne bi moglo koliko toliko kvalitetno odgovoriti kroz samo jedno pitanje i kroz ovako formatiran način razgovora a da istovremeno ne zapostavimo krucijalnu temu u vezi koje razgovaramo, razgraničenje i sveobuhvatni bilateralni odnosi sa Republikom Hrvatskom, koja je još uz to, po mom vlastitom mišljenju, trenutno najvažnije aktuelno državno pitanje koje stoji pred našom državom i vladom. Zato, predlažem, ostanimo na zadatoj temi koja nije samo trenutno medijski atraktivna, nego i najvažnije državno pitanje. Vjerujem da se slažemo.

Borba: Za kraj, koji bi bio Vaš ključni savjet donosiocima odluka – na čemu treba insistirati u narednim razgovorima sa hrvatskim zvaničnicima kako bi se trajno zaštitili nacionalni interesi Crne Gore?

Iz mojih prethodnih odgovora, nadam se, istorijski utemeljenih, dokumentarno argumentovanih i vjerujem razumljivih, nije, smatram, teško odgonetnuti koji odgovor na ovo pitanje prirodno slijedi. Crna Gora i Boka Kotorska imaju neupitnu zajedničku istorijsku sudbinu utemeljenu na zajedničkoj narodnosnoj jednorodnosti i narodnoj solidarnosti (akad.B. Pavićević), kulturno-istorijskom nasljeđu i zajedničkoj državotvornoj ideji, koja se emanirala i ostvarila kroz borbu za pravdu, slobodu i vlastitu državu, što čini osnovne preduslove suverenosti.

Zato, u razgovorima sa hrvatskim zvaničnicima, i sa svim drugim zvaničnicima, ukoliko predstavnici naše države žele, a to je njihova dužnost, da čuvaju i štite interese i ugled svoje države i naroda moraju da se pridržavaju postulata suverenosti koji je na snazi u međudržavnim odnosima duže od četiri vijeka i principa reciprociteta kao njegovog glavnog alata. Crna Gora kao samosvojna i istorijski potvrđena država to zaslužuje. Poštujte to i čuvajte, to je jedino ispravno. Ne bojte se.