Jokić o vodosnabdijevanju u Kotoru: Nije pitanje odluke ko će imati vodu, već zarobljenosti u dotrajaloj infrastrukturi

Povodom nedavnih problema sa vodosnabdijevanjem i zaslanjenjem vodoizvorišta u Opštini Kotor, predsjednik Opštine,Vladimir Jokić, obratio se javnosti putem svog zvaničnog Fejsbuk profila.

On je istakao da su problemi sa vodom višedecenijski i izuzetno složeni.

Jokić je objasnio da trenutni nedostaci nisu rezultat nemara, već dotrajale infrastrukture i tehničkih nemogućnosti da se voda iz Regionalnog vodovoda u svakom trenutku dopremi do svih naselja. Takođe, demantovao je  određene spekulacije o prioritetima, korišćenju vode iz Herceg Novog i uticaju golf-terena, naglašavajući da se radi na konkretnim projektima zamjene cjevovoda i modernizacije sistema kako bi se dugoročno riješilo pitanje vodosnabdijevanja.

U nastavku, njegovo saopštenje prenosimo integralno:

Zaslanjenje vodoizvorišta izazvalo je veliku buku u proteklim danima i opravdano nezadovoljstvo kod gradjana.

Mnogo je pitanja koje je postavljeno, a posebno me pokrenuo status Dajana Petričević Zdraljevic od prije neki dan, koji je postavio mnoga pitanja, bez ikakve lose konotacije i zloupotreba. Hvala joj na tome, pa sam se potrudio da pribavim odgovore na sva pitanja i da ih prezentujem, da nista ne ostane neodgovoreno.

Koristim fb za ovu vrstu odgovora, jer jedini daje dovoljno prostora za ovoliko informacija, bez prekrajanja.

Problemi u vodosnabdijevanju Kotora su veoma stari i veoma složeni tako da skoro sve navedene „priče“ imaju manji ili veći dio istine, npr. zaista postoje „betonske zavjese“. Nekada se Kotor snabdijevao samo iz izvorišta u Tabačini, koje je ljeti redovno zaslanjivalo, obično sredinom jula, što je prvenstveno zavisilo od proljetnjih kiša.

Da bi se ublažio problem eminentni jugoslovenski stručnjaci (Pavlin) su 1984. godine pokušali da spriječe ili smanje uticaj mora na izvorište tako što bi se oko izvorišta u određenom rasporedu u tlo ubrizgao beton.

Cilj je bio da se kroz šljunkoviti teren oko izvorišta, koji propušta morsku vodu u izvorište, stvori betonska brana (kao zavjesa) koja bi spriječila da se morska voda miješa sa pitkom vodom u izvorištu, ali ovaj projekat nije dao značajne rezultate. Kako je tada tivatsko izvorište Plavda zaslanjivalo skoro mjesec dana prije nego Tabačina, Opština Tivat je oko 1986. godine izgradila cjevovod do kotorskog tranzitnog cjevovoda na Verigama, kako bi se pitka voda iz Tabačine transportovala za Tivat, ali taj cjevovod nije mnogo korišćen.

Nešto kasnije, inženjer Rupar je posmatrao ponašanje izvorišta u Tabačini i Orahovačka izvorišta Ercegovina i Cicanova kuća i zaključio je da postoji veza između ovih izvorišta, tj. kada tokom ljeta voda u izvorištu u Tabačini zaslani u Orahovačkim izvorištima se u roku od par dana pojavi znatna količina pitke vode i traje do jesnjih kiša.

Tako su 1987. i 1988. godine kaptirana ova izvorišta i uključena u vodosnabdijevanje područja od Starog grada do Risna, ali se vodosnabdijevanje pitkom vodom ljeti vršilo uz restrikcije. Naročito je problematičan bio cjevovod od Orahovca do Risan jer je bio nedovoljnog kapaciteta za snabdijevanje Risna, a i kvalitet izgradnje je bio upitan.

Tada područje od Škaljara do Stoliva i dalje do Lipaca i Strpa ljeti nije moglo imati pitku vodu pa se snabdijevanje pitkom vodom vršilo cistjernama. Stanje se dijelom popravilo nakon izgradnje tunela Vrmac, gdje je otkriveno izvorišta, koje tokom godine ima znatnu izdašnost, ali ista tokom ljeta se smanjuje i jedino su se Škaljari mogli snabdijevati uz stroge restrikcije.

Da bi se popravilo ovo stanje, 1977. godine izgrađen je podmorski cjevovod od Sv. Stasija do Prčnja. Ovim cjevovodom je omogućen ne samo transport vode na područje Muo – Prčanj – Stoliv, nego preko Kostanjice i Morinja još dodatne količine vode za Risan.

Risan je, zbog svog položaja, uvijek imao izraženije probleme u vodosnabdijevanju. Značajnije poboljšanje se desilo 2001. godine, kada je stavljen u funkciju veliki rezervoar sa prepumpnom stanicom, čime se omogućeno stvaranje rezerve vode tokom noći kako bi se tokom dana omogućilo bolje snabdijevanje, ali je ljeti nedostatak pitke vode i dalje bio izražen.

Problemi su se dodatno usložnjavali nakon 2005. ili 2006. godine, kada je na cjevovodu Verige – Risan, zbog dotrajalosti cijevnog materijala, skoro svakodnevno dolazilo do pucanja, što se odražavalo na vodosnabdijevanje Risna (ovi problemi za Kostanjicu, Morinj i Strp su ostali do danas). Tek je 2008. godine, izgradnjom novog cjevovoda od Orahovca do Risna, po pitanju vodosnabdijevanja Risan bio u istoj situaciji kao i Dobrota dok se tokom ljeta vodom snabdijevalo iz izvorišta u Orahovcu pa je bilo je moguće dopremiti dovoljne količine vode do Risna.

Kada je 2010. godine u funkciju stavljen regionalni vodovod, područje od Starog grada i Škaljara do Stoliva i dalje do Strpa imali su praktično pitku vodu cijelo ljeto, dok je druga strana, od Dobrote do Risna zavisila od ponašanja izvorišta u Orahovcu. U vrijeme kada su oba lokalna izvorišta bila zaslanjena, problem je bio dovoljne količine vode, koje stižu iz regionalnog vodovoda u Škaljare, prebaciti u Dobrotu i dalje do Risna.

Poboljšanje je urađeno ponovnim stavljanjem u funkciju starog škaljarskog rezervoara (iz vremena Austrougarske), kada je omogućen transport skoro dovoljne količine vode (bilo je slučajeva kada se u Risnu uvodila noćna restrikcija (voda zatvarana noću od 1 do 5 sati kako bi se dopunio rezervoar i čime bi se obezbijedilo snabdijevanje tokom sledećeg dana. Ovdje se vidi da pojedini dijelovi sistema nisu dovoljnog kapaciteta ili su dodtrajali pa ne mogu da „obavljaju“ svoju funkciju.

U pripremi je projekat zamjene preostalog dijela cjevovoda Tabačina – Škaljari, i izgradnja buster stanice u Tabačini, kako bi se za područje od Dobrote do Risna transportovala dovoljna količina vode.

Snabdijevanje vodom iz Herceg Novog se pominjalo, ali nikada se nije ozbiljno pristupilo realizaciji tog projekta, prvenstveno što su u ranijem periodu pojedini dijelovi Herceg Novog imali problema u vodosnabdijevanju pa nije bilo pouzdano da bi se za Kotor moglo transportovati znatna količina vode.

Uostalom, iako se Herceg Novi vodom prvenstveno snabdijeva preko Plata vodom iz Bilećkog jezera, prije nekoliko godina magistralom kroz Tivat je izgrađen cjevovod Regionalnog vodovoda do Lepetana, kako bi se voda transportovala za Herceg Novi. Umjesto odgovora može se postaviti pitanje: ako Herceg Novi ima dovoljno vode da bi mogao da isporuči Kotoru, zašto je izgrađen ovaj cjevovod?

Kad je riječ o kapacitetu regionalnog vodovoda, postoje dva problema: iz novina se moglo pročitati da je eksploatacijom šljunka uz rijeku Moraču došlo do određenih promjena u izdašnosti izvorišta, ali prema najnovijim informacijama, sprovedene su određene mjere kako bi se izvorište sačuvalo i ono ima dovoljno vode.

Drugi problem je bio kapacitet cjevovoda od Budve do Kotora i Tivta. Radi se o starom cjevovodu izgrađenom sredinom osamdesetih godina koji nije dovoljan da zadovolji potrebe sve tri opštine u Boki.

Zbog toga se pristupilo izgradnji novog, većeg cjevovoda u okviru izgradnje bulevara i očekuje se da će taj cjevovod uskoro biti pušten u rad. Inače, trenutno prezumimamo maksimalne kapacitete iz Regionalnog vodovoda, a kada se pusti novi cjevovod, povecacemo kolicine.Jedino što nema „veze sa istinom“ je tvrdnja da Opština, odnosno Vodovod ne plaćaju redovno Regionalnom vodovodu.

ODGOVORI NA PITANJA

1.
Da li je tačno da je došlo do oštećenja podmorskog cjevovoda ili nije?

Da, početkom novembra 2019. godine, za vrijeme olujnog južnog vjetra kruzer je prekinuo podmorski cjevovod Dobrota – Prčanj. Ovo ipak nema značajan uticaj na aktuelne probleme snabdijevanja Risna.Ovim cjevovodom je bilo moguće prebaciti određenu količinu vode u Dobrotu, čime bi se u određenoj mjeri poboljšalo snabdijevanje. Pokrenuto je vise postupaka utvrdjivanja i naknade štete, uz usluge eminentnih profesora.

Izradjen je projekat novog cjevovoda, pa je 2024. isti bio u planu investicija opštine. Kako na tada ponudjene cijene i količine nije bilo zainteresovanih, isti je vraćen na doradu Vodovodu, koji je tokom 2025. isti doradio, pa je u 2026. raspisan tender, na koji su se javila dva ponudjača, a komisija treba ovih dana da izabere najbolju ponudu, a rok za izvodjene radova je 60 dana.

2. Da li je ovaj dio Boke (Risan) sistemski povezan sa regionalnim vodovodom i u kojoj mjeri?

Na regionalni vodovod povezuju se vodovodni sistemi pojedinih gradova. Voda se mora preuzimati direktno u rezervoar pa tek onda distribuirati potrošačima. Prema tome, čitav vodovodni sistem Kotora, kojim se snabdijevaju naselja u zalivu, je povezan na regionalni vodovod preko glavnog rezervoara u Škaljarima.

Trenutno, zbog nedovoljnog kapaciteta stare infrastrukture regionalnog i lokalnog vodovoda, nije moguće dopremiti dovoljne količine vode za sva naselja u zalivu, konkretno za područje od Dobrote do Risna, koje je sada snabdjeveno zaslanjenom vodom. Dodatno, problem predstavlja cjevovod Verige – Risan, koji je u lošem stanju pa se voda iz regionalnog vodovoda preko Morinja ne može transportovati za Risan.

3. Da li postoji tehnička mogućnost da se u kriznim situacijama dio Boke snabdijeva vodom preko sistema kojim se snabdijeva Herceg Novi?
4. Ako takva mogućnost postoji, zašto se ne koristi?

Ne postoji tehnička mogućnost, odnosno, nema cjevovoda od Kamenara do Veriga kojim bi se voda mogla transportovati za Kotor. Treba naglasiti da je upitno da li Herceg Novi tokom ljeta ima na raspolaganju kao višak znatne količine vode, da bi se određena količina vode transportovala za Kotor a da njihovi potrošači ne budu uskraćeni, zašto bi se inače gradio cjevovod kroz Tivat do Lepetana, za transport vode iz regionalnog vodovoda u Herceg Novi. Takođe, tu je i problem redovnog remonta hidroelektrane Plat, koja se vrši ljeti, kada se potpuno prekida transport vode za Herceg Novi.

5. Ako ne postoji, zbog čega nije planirana i da li postoji projekat da se takva u budućnosti izgradi?

Kad se prave planovi za rješavanje ovako važnih problema, vodi se računa da rješenje bude pouzdano. Ako Herceg Novi u pojedinim periodima tokom ljeta nema dovoljno vode za svoje potrebe, nema smisla razrađivati tu ideju dalje.

6. Da li u vrijeme restrikcija postoje prioriteti u isporuci vode i po kojim kriterijumima?

Prije puštanja u rad regionalnog vodovoda 2010. kada su u Kotoru ljeti bile izražene restrikcije u vodosnabdijevanju, Stari grad je bio izuzet od restrikcije. Danas ne postoji ni jedan lokalitet koji je prioritetan, već se voda dostavlja shodno tehničkim mogućnostima.

Vodovodni sistem Kotora izgrađen je tako da se tokom ljetnjih mjeseci, kada je potrošnja višestruko veća, grad istovremeno snabdijeva iz dva pravca.

Područje Grblja, Škaljara, Starog grada, Mula, Prčanja, Stoliva, Kostanjice, Strpa i Morinja najvećim dijelom snabdijeva se vodom iz Regionalnog vodovoda, dok se Dobrota, Orahovac, Perast, Risan i druga naselja na ovom dijelu opštine snabdijevaju iz lokalnih izvorišta.

Zbog načina na koji je vodovodni sistem izgrađen, nije moguće naizmjenično preusmjeravati vodu iz Regionalnog vodovoda prema naseljima koja se snabdijevaju danas iz lokalnih izvorišta, a istovremeno Grbalj, Škaljare, Prčanj, Stoliv, Morinj i Kostanjicu prebaciti na lokalna izvorišta.

To nije pitanje odluke da jedan dio grada ima pitku vodu, a drugi nema, već ograničenje postojeće vodovodne infrastrukture.

Jedina mogućnost za potpuno ravnomjernu raspodjelu postojećih količina bila bi uvođenje restrikcija na teritoriji cijele opštine. U tom slučaju bi svi djelovi grada imali vodu svega četiri do šest sati dnevno, dok bi ostatak dana bili bez vode. Procijenjeno je da bi takav režim dodatno ugrozio funkcionisanje privrede, zdravstvenih ustanova i turističke sezone.

Čak i kada bi se voda koja sada ide prema Prčanju, Stolivu, Morinju i Kostanjici preusmjerila prema Dobroti, Orahovcu i Risnu, te količine bile bi dovoljne samo za dio Dobrote, eventualno do Kampa. Istovremeno, Prčanj, Stoliv, Morinj i Kostanjica ostali bi bez vode, čak i tehničke, dok naselja poslije Kampa i dalje ne bi mogla biti snabdjevena.

Da uprostim, uvodjenje restrikcija kako bi se postojece kolicine vode rasporedile bi značilo da imamo pitku vodu 2/3 sata ujutru i isto toliko u nekom noćnom periodu. Svo ostalo vrijeme bi česme bile suve.

7. Kako je moguće da se u pojedinim dijelovima zalivaju travnjaci i pune bazeni, dok drugi građani satima ili danima nemaju osnovnu količinu vode za život?

Sasvim sigurno postoje “zloupotrebe” na različitim lokacijama. Imali smo čak i situaciju da je jedan sugradjanin spojio crijevo na cistjernu u naselju i zalivao baštu i prao pločnike.

8. Da li je postojeća vodovodna mreža uopšte projektovana za današnji broj stanovnika, apartmana, hotela i turista ili je odavno premašila svoje mogućnosti?

Još uvijek postoje dijelovi distributivne mreže izgrađeni prije 50 i više godina pa je moguće da pojedini dijelovi mreže možda nisu dovoljnim ali u proteklih dvadesetak godina vodovodni sistem se obnavlja i prilagođava potrebama. Svi novi objekti vodovodnog sistema, koji se grade, imaju dovoljan kapacitet i za buduće objekte koji su planirani prostornim planovima.

9. Da li zalivanje golf-terena na Luštici utiče na vodosnabdijevanje Kotora?

Ne. Vodosnabdijevanje i navodnjavanje golf-terena na području Luštice nema uticaja na količinu vode koju Regionalni vodovod isporučuje Kotoru.

Kotor trenutno dobija maksimalne količine koje je, u postojećim tehničkim uslovima, moguće dopremiti i distribuirati. Prekid navodnjavanja golf-terena zato ne bi značio da bi Kotor mogao dobiti dodatne količine vode, niti su te kolicine vode dovoljne za nedostajuće potrebe Kotora.

10. Da li su gubici na vodovodnoj mreži uzrok trenutnog nedostatka vode?

Gubici, odnosno neprihodovana voda u kotorskom sistemu, iznose približno 65 odsto i predstavljaju ozbiljan problem koji se mora rješavati, ali nisu razlog nedostatka pijaće vode.
Taj procenat ne znači da 65 odsto vode iscuri iz cijevi. U njega ulaze stvarni gubici zbog kvarova i dotrajale infrastrukture, ali i takozvani prividni ili komercijalni gubici, koji čine veliku većinu ovih gubitaka. To je voda koja je potrošačima isporučena, ali nije naplaćena zbog nelegalnih priključaka.

Smanjenje gubitaka mora biti jedan od prioriteta Vodovoda, ali ono samo po sebi ne bi riješilo aktuelni problem zaslanjenja lokalnih izvorišta i nedovoljnih količina pitke vode tokom najveće ljetnje potrošnje.

11. Da li je voda koja se trenutno isporučuje tehnički ispravna i zašto se pojavljuju snimci žute vode iz slavina?

Voda sa zaslanjenih lokalnih izvorišta nije namijenjena za piće i pripremu hrane, zbog povećanog sadržaja hlorida, ali se može koristiti kao tehnička voda, u skladu sa preporukama nadležnih službi.

Pojava žute ili smeđe vode najčešće se bilježi u starijim objektima koji imaju pocinčane ili korodirane unutrašnje instalacije. Voda sa povećanim salinitetom može ubrzati oslobađanje naslaga i rđe iz takvih cijevi, zbog čega voda na slavini može imati promijenjenu boju.

Zato je važno naglasiti da izgled vode na pojedinačnoj slavini ne pokazuje stanje vode na samom izvorištu ili u glavnoj distributivnoj mreži, već problem može nastati u instalacijama zgrade ili kuće.