Nikola Vučević, jedan od najboljih aktivnih košarkaša sa prostora bivše Jugoslavije, ni ove godine nije dobio nagradu u Crnoj Gori, iako pod njenom zastavom nastupa u NBA ligi i svojim odličnim igrama je praktično ambasador te države.

Vučević je u nedavnom izboru „Sports ilustrejtida“ izabran za 39. najboljeg košarkaša sveta, ali u Crnoj Gori nije ni pomenut u godišnjem dodjeljivanju nagrada.
Vučeviću nije pomoglo ni to što je po drugi put bio učesnik utakmice svih zvijezda NBA lige, Ol-stara, a ni to što se našao u finalu takmičenja u vještinama.
Nagrada za najboljeg crnogorskog košarkaša u inostranstvu pripala je Bojanu Dubljeviću, najboljem strijelcu u istoriji španske Valensije, ali je jasno da Vučević igra na dalekom većem nivou.

Ipak, činjenica da već deset godina nastupa u NBA ligi, da je član veoma ambiciozne ekipe Čikago Bulsa koja ima namjeru da se vrati na stare staze slave, nije pomogla Nikoli da dobije priznanje u Crnoj Gori.

To nije bio slučaj ni u prethodnih pet godina, pet godina briljantne igre u Americi, pa se s razlogom postavlja pitanje zašto Crna Gora ne voli svog Nikolu.

Vučević je rođen u švajcarskom gradu Morž, gdje je njegov otac Borislav nastupao kao košarkaš u okolnoj Lozani, a odrastao je u Belgiji.

Njegova porodica se vratila u Crnu Goru kada je Nikola bio tinejdžer, a 2006. godine je preživio najveću katastrofu u istoriji crnogorske železnice kada je kod Bioča voz iskočio iz šina i survao se u kanjon Morače.

Tom prilikom je poginulo više od 40 osoba, a Vučević i njegov otac Borislav su uspjeli da prežive.

Godinu dana kasnije Nikola je proglašen za najboljeg mladog igrača Crne Gore, ali je tada odlučio da se preseli u Ameriku, upiše srednju školu i nastavi sa košarkaškim razvojem, što ga je potom dovelo do stipendije za Univerzitet Južna Karolina.

U Crnu Goru se vratio 2011. godine, kratko je zaigrao za Budućnost, a iste godine je potpisao ugovor sa Filadelfijom, poslije čega je devet sezona proveo u Orlandu, prije nego što je ljetos stigao u Čikago.
Tagovi