ZDRAVKOV PARADOKS

PIŠE: SIBIN

Novoustoličeni premijer Krivokapić Zdravko jeste predstavnik – anti pop-kulturne (kultne) ličnosti. Neizostavno zagovara red, rad & disciplinu.

Tu, dakle, socijalističku trijadu koja je u prvom redu napastvovala i najmanji trag nečeg inovativnog. Izvan partijske stručnosti provjerene u skučenom, zaokruženom prostoru djelovanja, sve drugo bilo je automatski marginalizovano tako što je bilo društveno ocrnjeno.

Ok: s jedne strane, Krivokapić Z. insistira na „Univerzitetskom diskursu“, dočim je, s druge strane, fluidan, vazdušast, vjerujući. (Bogobojažljiv, etc.)

Tako će ga napokon oslobođene i sebi isporučene mase, istovremeno proglašavati za duševnog i profesionalnog, čojskog i pragmatičnog, jevanđeljskog i profesorskog tipa čoeka. Pa ipak, nadahnut je nečim što je u vječitom sukobu sa naukom! U neku ruku (uzmimo desnu), to je inžinjer koji konstruiše putem parabola. Dogmatik koji se nosi mišlju da – obogotvori praktičnost alatke!

Njegova bi politika htjela biti: produhovljeni, progresivni materijalizam. Ostvarenje nečeg krajnje konkretnog koje još ima i svijest o sebi. Recimo: metalurgijska opredmećenost u kojoj se čuje otkucaj srca.

Javnost nije načisto da li je ponuđeni program produhovljeni ili političko reformatorski?…

Ovako… prvo se, brate, bilo reklo: sad nam je najpotrebnije vratiti se vjeri! Potom: prioritet su ekonomske reforme! Kojem se, dakle, privoljeti carstviju?

Uglavnom, krompirolog, Milutin agro Simović, u Nikšić gradu objasni kako je stanje dibidus loše zbog globalno lošeg stanja(sranja) stvari. Šta na krompirologovo sumiranje sume stvari ima, dakle, kontra primjetiti premijer, je li loše zbog globalnog ili, pak, lokalnog upravljanja dobrima kojim raspolaže najveća opština eks Juge?

Kakogod, da će ova vlada trajati pun mandat, samo je premijerova vjera, ne, sve su prilike i realnost koja se za samo malo pokazala kao sasvim nerealna.