Prava Crna Gora podsjeća roditelje u Crnoj Gori da njihova djeca kao učenici raspolažu pravom na svjedočanstvo o postignutom uspjehu izdato na ćiriličnom obrascu. Navode da to pravo nije jasno regulisano postojećim pravnim normama, ali „implicitno proizlazi iz člana 13 Ustava Crne Gore, koji propisuje apsolutnu ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma, te člana 30 Pravilnika o obliku i načinu vođenja pedagoške evidencije i sadržini javnih isprava u školama, koji pored latiničnog obrasca svjedočanstva propisuje i istovjetan ćirilični“.
„Podsjećamo takođe da je aktuelni ministar prosvjete Damir Šehović prošle godine izjavio da su škole po važećim pravilnicima obavezne da izdaju i ćirilična svjedočanstva, doduše na zahtjev roditelja. U vezi s tim, posebno je naglasio da je ravnopravnost pisama u Crnoj Gori obezbijeđena. One koji se u ostvarivanju prava vezanih za tu ravnopravnost u školama suoče s bilo kakvim problemima gospodin Šehović je pozvao da se obrate resornom ministarstvu. Naš je stav, a njega nije teško argumentovati, da pisma u Crnoj Gori nisu ravnopravna već samim tim što oni koji žele latinično svjedočanstvo takvu javnu ispravu u školi mogu da dobiju bez ikakvog zahtjeva, dok oni koje žele ćirilično za njega moraju da mole“, navode iz Prave Crne Gore.
Pravilnik tumače kako im odgovara
Dodaju i da nije sasvim tačno da Pravilnik o obliku i načinu vođenja pedagoške evidencije i sadržini javnih isprava u školama reguliše obavezu obrazovne ustanove da ćirilično svjedočanstvo izda na zahtjev roditelja.
„U tom se pravilniku pomenuta obaveza obrazovne ustanove nigdje ne eksplicira, a ne eksplicira se ni obaveza roditelja da dostave bilo kakav zahtjev za ćirilično svjedočanstvo. Stoga pozivamo zaposlene u Ministarstvu prosvjete da pravilnik koji su tokom ove četiri godine mijenjali čak četiri puta, posljednji put prije mjesec i po dana, dopune još jednom, ovaj put nedvosmisleno jasnim odredbama koje se tiču jednog vrlo značajnog društvenog pitanja. Pozivamo i sve organizacije, a posebno političke partije koje se stvarno ili navodno bave zaštitom i unapređenjem položaja ćirilice da se pitanju ćiriličnih svjedočanstava ozbiljnije posvete, a ne da svake godine reaguju neblagovremeno, tek pošto se svjedočanstva podijele, a učenici pošalju kućama.“