Piše: Bojo Pižurica
U CGMG mora doći do povjerenja i pomirenja. Kada se završe ovi istorijski pregovori o kapitulaciji između Rusa i Amerikanaca, pardon Ukrajinaca, za isti sto bi trebalo da sjednu i Srbi i Crnogorci. Redžep Tajip bi bio ne radijator nego moderator.
Prije početka ovih povjesnih pregovora, bila bi otpjevana pjesma „Tuđin me mami na žute dunje i limune“, u izvođenju mješovitog hora „Rastočko vrelo“.
Pregovaranje zahtijeva kompromis, korekciju uvjerenja i odricanje od maksimalističkih zahtjeva. A i šta su ovi Srbi zapeli – crkva, jezik, Sveti Sava, NJegoš, kapela, bogami kao da u tome leži budućnost CGMG. Ono jeste da se na grbu nalaze Lovćen i kapela, ali i Jermenija ima na grbu Ararat koji se ne nalazi u Jermeniji, a Turska je za znamenje uzela polumjesec i zvijezdu pa joj ne pada na pamet da ih skine sa nebesa i dovuče u Tursku.
Srbi bi onda trebalo da se odreknu retrogradnog pisma i svojih sveštenika. Na taj način bi se pretvorili u podoban narod koji ima budućnost i koji bi se zvao niko. Uspjeh pregovora time bi bio zagarantovan i akteri bi pobrali simpatije na otvorenoj istanbulskoj sceni.
Pregovorima bi se priključio i drug Tito preko video linka. Oko njega bi stajali ozareni sledbenici držeći u rukama žute dunje i limune. Tito bi pozdravio odluke skupa i dodao samo da u zapisnik uđe i njegova sugestija da sledeći predsjednik CGMG bude Ranko. Ne Ranko Amortizer, već Ranko od Sekule.
A pošto je on volio filmove, da se snimi film „Sekula se oženio 2006“ i rimejk filmova „Pozovi M radi ubistva“ i „Zle pare“. I da se Crna Gora preimenuje u Crvena Gora, baš onako kako je on, Crveni ban, nekad udesio. Još bi onako, kao uzgred , dodao da mu se podigne spomenik u njegovom novom rodnom gradu, Cetinju. Ozareni, okolo njega, pobacali bi uvis od radosti svoje žute dunje i limune.
Kada pregovori uđu u završnu fazu, ne fazu i nulu, donio bi se i novi Ustav a to bi bila ona divna priča „Pepeljuga i 7 jarića“. To ne bi bili oni jarići što ih dokon pop krsti, nego oni telegrami iz Brisela. Za svaki član po jedan telegram. Tako bi CGMG dobila novi narod, novog Predsjednika i novi Ustav.
Najzad, akteri uspješnih pregovora vratili bi se kući zajedničkim bratskim letom. U avionu bi svi razdragano pjevali pjesmu „DŽuli“ koja se u međuvremenu vratila na naše plaže i nije stigla sama. Točila bi se i pila najskuplja crnogorska vina. Tako bi ovaj dogovor dobio povjesni naziv – Vinski sporazum, i to ne zato što su se svi ponašali kao da su pijani. Ne ni Minski jer je u njemu bila postavljena mina a u ovom našem, Vinskom, situacija je vin-vin. I dunje i limuni.
E da, ne rekosmo kakve su te dunje. Pa baš onakve kako kaže pjesma – okolo žute, unutra ljute.
Finska je opet, osmi put zaredom, proglašena za najsrećniju zemlju na svijetu. Posle ovog sporazuma, Finska, potamo se.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
