ZNAČAJ POMIRENJA

piše: Boško Vukićević, politički analitičar

Sveti Petar Cetinjski je možda i najznačajnija ličnost u istoriji Crne Gore, a njegov značaj je najviše u tome što je uspio da izmiri njena zavađena plemena. Tim izmirenjem plemena on je uspio da ujedini našu zemlju.

Jasno je da ni danas Crnu Goru ne može očekivati bilo kakav istinski prosperitet ukoliko ne dođe do pomirenja. To pomirenje prije svega mora da bude srpsko-crnogorsko, ali ne isključivo: ono treba da se ostvari između različitih vjera i nacija, da bude opšte: i četničko-partizansko i zelenaško-bjelaško, tj. opštenarodno. Izmiriti se ne znači odustajanje od sopstvenih ideala, istorijskih i političkih gledišta, već jednostavno pronaći u sebi snagu za oprost i fokusirati se na budućnost.

Priču o pomirenju u Crnoj Gori, ako ona treba da bude iskrena i djelotvorna, ne mogu iznijeti klijenti ambasada, tj. oni koji bezuslovno izvršavaju svaki diktat stranih centara moći. Iz prostog razloga: upravo se istorijska misija zapadnih ambasada u našoj zemlji, od devedesetih godina prošlog vijeka, sastojala u što je moguće većem unošenju razdora u crnogorsko narodno i građansko biće, u njegovo dijeljenje. To je i razlog što su ambasade najboljeg klijenta, do skora, nalazile u Milu Đukanoviću i njegovom DPS -u, koji su na politikama podjela, razdora i diskriminacije zasnivali višedecenijsku diktatorsku vladavinu.

Iz navedenog razloga, i aktuelni klijenti i dobroželatelji ambasada, bilčika, lajčaka, picula i eskobarštine – posjeduju tzv. konstrukcionu grešku kao eventualni promoteri pomirenja u Crnoj Gori. Diskurs o pomirenju može iznijeti samo neko ko insistira na priči da smo ovdje svoji na svome. Da je ovo „zemlja za nas, za sve naše ljude“, a ne tuđa prćija.

Imajući navedene stvari u vidu, mišljenja sam da će rezultati predsjedničkih izbora učvrstiti Crnu Goru na putu povratka svojoj suštini. I istinskom pomirenju.