Životinjske vrste će biti poslate na Mjesec da bi opstale
Osim što je nestanak čovječanstva neželjen rezultat potencijalne globalne katastrofe, postavlja se i pitanje – šta će se dogoditi sa životinjama na našoj planeti, bez kojih ekosistem ne bi mogao da se razvija?
Naučnici bi konačno mogli da imaju odgovor, jer predlažu postavljanje biorepozitorijuma (bioskladišta) na Mesec, kako bi se zaštitile brojne životinjske vrste.
Biorepozitorijum bi sadržao zamrznute ćelije miliona kriokonzervisanih životinjskih vrsta, od sisara do gmizavaca, ptica i vodozemaca. U slučaju da život na Zemlji nestane, ove ćelije bi se mogle klonirati kako bi se stvorio novi život – bilo na Zemlji, Mesecu ili nekoj drugoj planeti.
Iako naučnici trenutno ne mogu precizno da procijene tačnu cijenu lunarnog bioskladišta, kažu da će vjerovatno biti pet puta skuplje za uspostavljanje od onog na Zemlji, ali jeftinije za održavanje.
Ovaj lunarni trezor bi čuvao kriokonzervirane ćelije životinjskih vrsta, a druge verzije bi potencijalno mogle da sadrže i smrznuto sjeme biljaka.
„U početku bi lunarni biorepozitorijum skladištio vrste na Zemlji koje danas imaju najveći rizik od izumiranja“, rekla je vođa tima i kriobiolog Meri Hagedorn. „Ali naš krajnji cilj bi bio da sačuvamo većinu vrsta na Zemlji.“
Mjesec je dovoljno udaljen od Zemlje da preživi klimatski slom koji bi uništio životinje naše planete, ali takođe ima dodatnu pogodnost u odnosu na druga svemirska tijela, zato što je dovoljno hladan da zadrži uzorke životinjskih ćelija zamrznutim bez potrebe za strujom.
Naučnici predlažu da se biorepozitorijum pošalje u posebno hladne, polarne regione Mjeseca, na kojima krateri nikada ne primaju sunčevu svjetlost zbog svoje pozicije i dubine. Ovi takozvani „trajno zasijenjeni“ regioni mogu imati temperature od minus 246 stepeni Celzijusa – više nego dovoljno za skladištenje ćelija u krioprezervaciji.
Kao deo studije, Hagedorn i kolege su kriokonzervirali uzorke kože peraja grebenske ribe zvane zvezdasti gobi. Njena peraja sadrže tip ćelija kože koji se naziva fibroblast, koji proizvodi strukturnu osnovu za životinjska tkiva i igraju ključnu ulogu u zarastanju rana.
Zatim će uzorci biti podvrgnuti testiranju izloženosti zračenju, slično onome čemu je izložena površina Meseca, kako bi se pripremili za slanje biološkog materijala na Mesec. Još jedan budući korak je dizajniranje ambalaže koja može da izdrži nivoe radijacije i mikrogravitacije koji su tipični za svemirska putovanja.
Uzorci bi prvo bili poslati na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), kako bi se videlo kako će izdržati u svemiru, u slučaju da su potrebne promjene na ambalaži.
Na kraju, prvi tovar uzoraka ćelija iz najugroženijih vrsta mogao bi da bude transportovan zajedno sa astronautima koji u budućim misijama idu na Mjesec, u okviru NASA programa Artemis.
Ovaj ambiciozni projekat će se vjerovatno suočiti sa mnogim preprekama, uključujući i veliki broj životinjskih vrsta na Zemlji, koji je procijenjen na 7 miliona. Prema studiji objavljenoj u novembru prošle godine, 2 miliona vrsta životinja i biljaka sada je ugroženo.
Ali naučnici ističu da je ovo dugoročan projekat koji će zahtijevati ogromnu međunarodnu saradnju, prenosi „Dejli mejl“.
„Ostvarivanje lunarnog biorepozitorija zahtevaće saradnju širokog spektra nacija, kulturnih grupa, agencija i međunarodnih aktera kako bi se razvilo prihvatljivo držanje uzoraka, upravljanje projektom i dugoročni planovi“, kažu naučnici i autori projekta iz Smitsonijanovog Nacionalnog zoološkog vrta i Instituta za biologiju očuvanja u Vašingtonu.