ŽIVOT – SRAMOTA BIVSTVOVANJA

Piše: SIBIN

Dobili smo dio auto puta, ali smo u fancy Bokeškoj ulici zauvijek izgubili fasadu kuće Vujovića. Ne možeš spojiti dva dobra.

Za turizam, imamo sezonu iz pakla, međutim, tim prije nam je znatno razređeni saobraćaj. Ko zna zašto je to dobro.

Imali smo koronu – imamo je opet, sad je tu rat, suše i predstojeća glad. Jahači apokalipse ponavljaju riječi Žan Ženea: „Lepota ne potiče ni iz čega drugog do iz rane.“ Ona je drugo ime za život koji vazda nedostaje, osim u onome što ga očigledno negira.

Jeste: život je treniranje u negaciji. Kako je subjekat proizvod modernog diskursa, treba da zna da – ono živi, ono misli, ono umire… Ne može se izaći, mi uvijek posmatrači, zauvijek smo unutra, u žamoru neautentičnog govora, smješteni u zagrade i pod znake navoda. Pa ipak, štono rekao Platon.

Čim je kapital zapao u krizu, na svim nivoima raspirio je krize; sada, međutim, glad, smrt, nova neizvjesnost postaju normalnost. Prije nego je sebi oduzeo život, dakle, pribjegao jedinoj razumnoj odluci, Mark Fišer je ustanovio da nema ničeg novog u tome što nema ničeg novog.

Dok se batrga, čovjek se proglašava slobodnim… Zato mizantropi uživaju jer živimo u krajnje interesantnim vremenima.