Nije kindapovan sinoć Nebojša Medojević. Oteta je sinoć Crna Gora i stavljena iza rešetaka. Iz samo jednog razloga. Da se uguši slobodna riječ. Da se ućutka istina. Da laž bude promovisana u ideal. Ništa novo kad je Crna Gora u pitanju. Ništa novo od Crnogoraca, naslednika onih od 12. jula ‘41. Nijemih stajača na himnu ratnog zločinca Sekule Drljevića.
Tako je bilo kroz istoriju, a takva budućnost nam je izvjesna. Jer, da je Medojević bacio atomsku bombu na Crnu Goru, kroz manju golgotu i torturu bi prošao. Ali, Medojević je laus papir mafijaške države, da provjere da li je sloboda umrla u Crnoj Gori. I zamislite saopštenje suda u kojem se kaže da će Medojević i koliko je sjutra Milan knežević, ostati u zatvoru dok ne pristnu da svjedoče. Ako je to sudska praksa, hoće li u zatvoru ostati Damir Mandić, osuđeni za ubistvo Duška Jovanovića dok ne pristane da svjedoči ili ovo važi samo kad se proganja opozicija?
I svaka partija koja u sebi ima riječ “demokratija” (DPS, SDP, SD, Demokrate) ćute. Disciplinovani mediji (DAN i Vijesti) ćute. Crnogorska elita (kako to smiješno zvuči) ćuti. NVO sektor se solidariše sa “demokratijom”. Svaka zvijer pokaže zimi svoj trag u snijegu. Možda čekaju da im neko polomi staklo na vozilu, ukrade cipele vrijedne 300 evra, da ih pogleda mrko poprijeko preko neke livade, pa da zapište na sav glas. Možda se do kraja dana i oglase. Saopštenjem. Jer, papir trpi sve.
Možda je ovako i bolje. Da nas odvode jednog po jednog. Pa da sloboda krene iz Spuža. Bilo bi najpravednije za ovu i ovakvu Crnu Goru da joj slobodu pored svih ovih silnih demokrata i nezavisnih, na kraju donesu zatvorenici!