Zidopis

Piše: Bećir Vuković

Nakon Sky aplikacija i uvida u prepiske mafije i policije i sudija, i skidanjem kapuljača sa glavudža autora koji su pisali fašističke parole po zidovima džamija i medresa, država Crna Gora, udarila je glavom u zid.

Radi u državnoj službi ali – paralelno – piše i za tajnu službu. Najaktivniji je poponoći, još kad ima magluštine, i poklopi smog kao, recimo, u Pljevljima.

Ko bi mogli biti noćni pisci po zidovima vjerskih zajednica. Ergo , to su duhovni potomci pisaca komunista aktivista. To je nesporno. Potomci pisaca komunista su i postmodernisti“Vijesti“ koji podgrijavaju onaj Rableov kupus, da bi uvijek bio svjež.

A kad ode u penziju, pisac iz tajne službe, po cipcijelu jesen obilazi zavičaj i brsti šipurake i lješnike. Pa koji je qwrc tražio u književnosti.

To što je napravljeno na polju – novog crnogorca – piše u Sky aplikacijama. Kako, tako, ispade, novi crnogorac je mafijaš. A što se tiče ideologije, na djelu je mafijaška multikulturalnost. Koji ga je qwrc pravio, drugo i nije mogao biti…

Kako odmičem sa tekstom, sve više me zanimaju pisci bez forme i sadržine, koji pripadaju tajnim službama. Ne putopisci – od zida do zida – i – od grada do grada – nego tobožnji i samo na papiru pisci brojnih književnih postkomunističkih zadruga.

Nekad je bio aktivan Aktiv pisaca komunista. U izvesnom smislu predstavljali su policiju u književnosti, u udruženjima, recenzenti u redakcijama. I dan danas možete nabasati na njihov trag i rukopis.

„Od jednog do drugog sredstva prikazivanja, realnost se isparava“, upozoravao je Bodrijar. Da li će – ispariti – i otkriće pjesnika Radomira Uljarevića da država piše parole po džamijama – Leti crna tica, i Pljevlja će biti Srebrenica. Ako sam dobro citirao.

Istovremeno , sa ovih rukopisa skinuto je i ono famozno – STROGO POVJERLJIVO.

(Ne vodeći računa o autorskim pravima, ove analize dajemo na uvid i istoričarima – piscima Novije istorije Crne Gore…)

Ono što – državni aparat piše noću – po zidovima, isto su pisci komunisti – aktivisti – završavali između zidova na zatvorenim sjednicama.

Neko je rekao da angažovana književnost nije velika književnost. Šta , tek, reći o državnim noćnim piscima aktivistima koji – stojeći pišu – po zidovima. Šta reći o toj vrsti angažovanosti.

Negdje , između korica takve angažovane književnosti, nalaze se i prizori o nacionalnom biću i nebiću. Tu su i rimovane pesmarice na vjerske teme.

I baš to, nacionalno i vjersko, osnovno je u natpisima policije po zidovima vjerskih objekata. Iste teme bile su – aktualne – i u doba udbe. Znalo se šta treba podgrijavati. Ni danas nije preporučljivo kritikovati razne tipove koji su u doba udbe bili prepodobni. Danas nisu – prepodobni – ali još uvijek su – podobni, i mogu se kao kupus podgrijati…

Komunizam u potonjoj balkanskoj Stradiji još uvijek se grčevito drži za kamenjar. Baš ga je teško iščupati.

Na bilo kojim izborima, u bilo kojim institucijama, pa i institucijama kulture, nemate nikakvih šansi da te tipove pomjerite s mjesta, a nekmoli pobijedite na kakvim takvim izborima. Prosto , takvi tipovi sve, ama baš sve – izlobiraju.

Izlobiraju , i, na kraju izigraju…

 

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)