Zelenski poručio Zalužnom da skine uniformu, ako želi da se bavi politikom
Posle više od godinu dana ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski prvi put je juče javno priznao da postoji sukob s glavnokomandujućim Oružanih snaga, Valerijem Zalužnim. Naveo je i razlog: političko djelovanje generala. U intervjuu za britanski „San on je javno pozvao Zalužnog i ukrajinske generale da se ne bave politikom jer to urušava jedinstvo nacije.
Kap koja je prelila čašu za Zelenskog bio je nedavni intervju Zalužnog za britanski „Ekonomist”, u kojem je on praktično priznao neuspjeh kontraofanzive na jugu i opšti zastoj trenutne situacije na frontu za obje strane. Zelenski je, međutim, odbacio njegovu sugestiju da su vojne operacije ukrajinskih snaga zapale u ćorsokak.
Zato je Zelenski sada jasno rekao da svako ima pravo da se bavi politikom, ali da onda ne može da ratuje.
„Ako upravljate ratom, misleći na to da ćete se sjutra baviti politikom i izborima, onda se u onome kako govorite i šta radite na prvoj liniji ponašate kao političar, a ne kao vojnik”, rekao je Zelenski i dodao da „uz sve poštovanje prema generalu Zalužnom i svim komandantima koji su na ratištu – mora da postoji apsolutno razumijevanje hijerarhije”.
Zelenski osjeća da je došao prelomni trenutak za Ukrajinu, ali i za njegovu političku karijeru. Ako je američka finansijska i vojna pomoć na izmaku, a jeste; ako je ukrajinski rat izgubio značaj u odnosu na rat na Bliskom istoku, a jeste – onda više ne funkcioniše uhodana strategija neprekidnog iznuđivanja da bi sve oči ostale uprte u Kijev. Zato je Zelenski u istom intervjuu najavio da Ukrajina neće nastojati da s Rusijom sklopi mir po svaku cenu.
Pregovarati sada s Rusima značilo bi pristati na ono što se sve učestalije provlači kao neformalni predlog: da Kijev pristane na gubitak Krima i teritorija koje su pod ruskom kontrolom u zamjenu za neke bezbjednosne garancije. A ti pregovori se ne vode između Kijeva i Moskve, nego između Moskve i Vašingtona, i uključivaće i druga krizna područja. Zelenski sada hrabro igra na sve ili ništa. On još insistira na povratku na granice iz 1991. godine, iako bi to prema sadašnjem stanju na terenu značilo još pet godina rata s neizvjesnim krajem.
Ukrajinski predsjednik vjeruje da će Rusija još dugo nastaviti s pokušajima ofanzivnih akcija i da se to može zaustaviti tek „nakon što je SAD i Kina zaustave”. Prema njegovim riječima, „mora doći trenutak” kada će kineske i američke vlasti izvršiti pritisak na Moskvu i onda će razmišljati o zaustavljanju neprijateljstava.
Odlaganje tih pregovora uz očekivanje ukrajinskog napretka na frontu i dostizanja bolje pregovaračke pozicije sada je prioritet za Zelenskog, ali je, po svemu sudeći, iz američke perspektive to vrijeme prošlo. Njima je sada potreban predah, zamrzavanje situacije na dostignutim linijama, kako bi se fokusirali na Bliski istok i Kavkaz i Rusiju primorali da se bavi krizama na više frontova. Čak i kad bi bila realna i izvodljiva strategija Zelenskog da Vašington pridobije Peking na svoju stranu – to bi za Ukrajinu značilo previše vremena, koje ni njoj ni aktuelnom predsjedniku ne ide naruku.
Zato je Zelenski sada jasno rekao da svako ima pravo da se bavi politikom, ali da onda ne može da ratuje.
„Ako upravljate ratom, misleći na to da ćete se sjutra baviti politikom i izborima, onda se u onome kako govorite i šta radite na prvoj liniji ponašate kao političar, a ne kao vojnik”, rekao je Zelenski i dodao da „uz sve poštovanje prema generalu Zalužnom i svim komandantima koji su na ratištu – mora da postoji apsolutno razumijevanje hijerarhije”.
Zelenski osjeća da je došao prelomni trenutak za Ukrajinu, ali i za njegovu političku karijeru. Ako je američka finansijska i vojna pomoć na izmaku, a jeste; ako je ukrajinski rat izgubio značaj u odnosu na rat na Bliskom istoku, a jeste – onda više ne funkcioniše uhodana strategija neprekidnog iznuđivanja da bi sve oči ostale uprte u Kijev. Zato je Zelenski u istom intervjuu najavio da Ukrajina neće nastojati da s Rusijom sklopi mir po svaku cijenu.
Pregovarati sada s Rusima značilo bi pristati na ono što se sve učestalije provlači kao neformalni predlog: da Kijev pristane na gubitak Krima i teritorija koje su pod ruskom kontrolom u zamjenu za neke bezbjednosne garancije. A ti pregovori se ne vode između Kijeva i Moskve, nego između Moskve i Vašingtona, i uključivaće i druga krizna područja. Zelenski sada hrabro igra na sve ili ništa. On još insistira na povratku na granice iz 1991. godine, iako bi to prema sadašnjem stanju na terenu značilo još pet godina rata s neizvjesnim krajem.
Ukrajinski predsjednik vjeruje da će Rusija još dugo nastaviti s pokušajima ofanzivnih akcija i da se to može zaustaviti tek „nakon što je SAD i Kina zaustave”. Prema njegovim riječima, „mora doći trenutak” kada će kineske i američke vlasti izvršiti pritisak na Moskvu i onda će razmišljati o zaustavljanju neprijateljstava.
Odlaganje tih pregovora uz očekivanje ukrajinskog napretka na frontu i dostizanja bolje pregovaračke pozicije sada je prioritet za Zelenskog, ali je, po svemu sudeći, iz američke perspektive to vreme prošlo. Njima je sada potreban predah, zamrzavanje situacije na dostignutim linijama, kako bi se fokusirali na Bliski istok i Kavkaz i Rusiju primorali da se bavi krizama na više frontova. Čak i kad bi bila realna i izvodljiva strategija Zelenskog da Vašington pridobije Peking na svoju stranu – to bi za Ukrajinu značilo previše vremena, koje ni njoj ni aktuelnom predsjedniku ne ide naruku.
(Politika)