Zečević: Tužitelji protiv zakona i časti

Piše: Radoš Zečevića poslanika NSD i DF

Član 17 Ustava Crne Gore: Svi su pred zakonom jednaki,bez obzira na bilo kakve posebnosti ili lično svojstvo.
U čemu je razlika između Nikčevićke, savjetnice u ambasadi u Ankari, zaposlene u MVP koja kaže “ Treba spaliti hram u Dajbabama i sva goveda tamo“, i Nelevićke koja je Milogorcima prijetila kidanjem glava od strane Kuča? Naravno, samo u načinu izvršenja projektovanog cilja, uništenja „onih drugih“. U prvom slučaju upotrebom vatre, a u drugom hladnog oružja.

Razlika je što Nikčevićku niko nije hapsio jer ona nije napala Milovce, nju niko nije pozvao u Tužilaštvo, niko je nije javno osudio. Sve NVO koje se bave pitanjem ljudskih prava su ćutale kao zalivene. Imamo jedinstven slučaj da su se trojica ambasadora , Miodrag Vlahović, Nebojša Kaluđerović i Željko Perović solidarisali sa dotičnom, i javno je, moralno i materijalno podržali, kao da je njen stav državni program o kojem se ćuti ali eto, samo hrabri imaju petlju da kao visoki državni činovnici to ohrabre, slaveći Milovu „heroinu“ koja hoće da spali i hram i vjernike (goveda) u njemu, i sve to u ime države.

U ovom slučaju državni tužilac ćuti, pa se može zaključiti da je i po njemu dozvoljeno na glas razmišljati o paljenju hramova i vjernika u njima. Čak je i dopušteno javno promovisati takvo ponašanje u medijima . Naravno, sve je to podržano i iz Vatikana, gdje se mole za mir kao i od strane od strane AMB CG, koja materijalno podržava one koji sanjaju vjernike Hristove u paklu vatre.

To što je Nilevićka uhapšena, a Nikčevićka ne, govori koliko je ova zemlja podijeljena, neravnopravna, besudna, čak i sada kada je Milo izgubio na izborima. Zlobnici bi rekli i poslije Tita-Tito.

A to u stvari nije ništa drugo nego krivično djelo: Zloupotreba službenog položaja kao i Podstrekivanje na izvršenje krivičnog djela vjerske i nacionalne mržnje. I ponovo svi ćute. Ne ćutimo jedino mi, mi koji nikada nismo ćutali, mi koji nikada nećemo ćutati a biti svjedoci pravnog nasilja, pravne selektivnosti i navijačkog tužilaštva koje ruši pravni poredak i vladavinu zakona u Crnoj Gori.

Ovaj najnoviji slučaj rada tužilaštva na gore opisani način treba da je podstrek novoj Vladi Crne Gore da što prije uđe u neophodne promjene u ovoj odrođenoj grani vlasti i da učini sve što je neophodno da Crna Gora bude istinska pravna država.