Zdravkovo i Milojkovo grbo političko porađanje: Dilove prave sa ostacima režima Mila Đukanovića, od onih koji su porazili mafijašku hobotnicu bježe!

Skoro dva mjeseca su prošla od održavanja parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Crnogorski građani su 11. juna iskoristili priliku da pokažu šta misle o političkim subjektima i njihovim programima, a dva mjeseca kasnije mi još uvijek ne znamo šta političari misle o programu kao i personalnim rješenjima za sastav nove 44. vlade, iako su im to građani jasno „nacrtali“ na vanrednim paralmentarnim izborima.

Konačni rezultati parlamentarnih izbora, ozvaničeni su tek 15. jula od strane Državne izborne komisije.

S obzirom na to da su prvi put izašli na parlamentarne izbore, veliki pobjednik poslednjeg izbornog procesa bio je Milojko Spajić, odnosno koalicija oko Pokreta Evropa sad, čiji je on lider. PES je osvojio 24 mandata, koalicija oko DPS-a je osvojila 21 mandat, koalicija Za budućnost Crne Gore 13. Ovo su bile tri najjače koalicije na izborima. Četvrta po snazi je bila koalicija Hrabro se broji sa osvojenih 12 mandata. Tu koaliciju su činile Ura i Demokrate. Predstavnici manjinskih partija zajedno su osvojili 10 mandata.

Prema demokratskim principima, pošto je koalicija Evropa sad osvojila najveći broj mandata, mandatar bi trebao da bude Milojko Spajić, jer je on bio predvodnik pomenute koalicije. Ako gledamo narodnu volju, a to je jedino mjerodavno, u vladu moraju ući i Demokrate sa 7 mandata i koalicija ZBCG sa 13 mandata. Tu već dobijamo stabilnu većinu od 44 poslanika kojoj treba svakako pridružiti i pripadnike manjinskih naroda, ukoliko oni to žele, na ravnopravnim osnovama. U tu vladu trebalo bi da uđu i SNP i URA, i Crna Gora bi konačno poslije godina lutanja mogla da dobije najstabilniju vladu.

Kako na crnogorskoj političkoj sceni ništa nije jednostavno, niti se poštuju demokratski principi za koje se zvanično svaka partija zalaže, nažalost ponovo gledamo politički cirkus.

Već u noći izbora Spajić je napravio jednu grešku koja nije svojstvena ozbiljnom političaru, a kasnije je u hodu napravio još nekoliko ozbiljnih političkih faulova. Naime, te noći opijen izbornom pobjedom iz nove vlade isključio je Uru i Dritana Abazovića, bez kojih, podsjetimo 2020. godine ne bi ni došlo do smjene režima. Onda je i sledećih dana nastavljao da srlja iz političke greške, u političku grešku. Umjesto da prvo obavi neophodne razgovore i konsultacije unutar svoje kuće, jer ne zaboravimo na njegovoj listi su se nalazili predstavnici nekoliko političkih partija i nezavisnih kandidata, Spajić se ponašao kao da su tih 24 poslanika sa njegove liste jedonoglasni i da mu neće narušiti političku harmoniju. S obzirom da je ove razgovore preskočio, a potrčao u zagrljaj Bečiću i njegovim Demokratama kao i dojučerašnjim najodanijim saveznicima Mila Đukanovića, Spajić je sam sebi suzio politički manevarski prostor.

Iako su u tom periodu, dok je on pregovarao sa Ervinom Ibrahimovićem i Bošnjačkom strankom stizali određeni disonantni tonovi od pojedinaca sa njegove liste, Spajić se na to nije obazirao.

Prvo su ga politički preveslale Demokrate, koje su uspjele da istrguju od njega kompletan bezbjednosni sektor, 4 ministarska resora, mjesto potpredsjednika vlade i mjesto predsjednika skupštine, i sve to sa samo 7 poslaničkih mandata u Skupštini Crne Gore. Kada je političku fakturu ispostavila Bošnjačka stranka, a javnost počela sa pravom da negoduje, jer se ne zna ko je nezasluženo za sebe prigrabio, Bečić ili Ibrahimović, Spajić je tek tada počeo da shvata da je upao u spostvenu političku zamku.

Da bi izašao iz ćorsokaka, potegao je za razgovorima sa kolaicijiom Za budućnost Crne Gore, ne bi li bar malo u javnosti povratio svoj poljuljani imidž.

Vrijeme koje je proteklo otkako je Spajić sjeo sa liderima ZBCG za sto, do danas ne uliva nadu da je taj potez lidera PES-a bio dobronamjeran, već više liči na iznuđen, da bi koliko-toliko ublažio štetu koju je sam sebi napravio.

Zato danas, čini se mnogo manje znamo nego 12. juna ujutro. Ako se poštuje narodna volja iskazana na tim izborima, vladu je moguće sastaviti za najduže 48 sati. Neuipitno je da mjesto premijera pripada Pokretu Evropa sad, a još manje upitno da mjesto predsjednika skupštine pripada koaliciji ZBCG. Resore u vladi je jednostavno podijeliti na osnovu izbornih rezultata, ni manje ni više.

Da li je Spajić kopija Zdravka Krivokapića?

Ima sličnosti u potezima Milojka Spajića i njegovog političkog oca i mentora, bivšeg premijera Zdravka Krivokapića. Kao što ni Spajić nakon izbora nije komunicirao sa svojom listom, tako je i Krivokapić prvo otišao da nosi cvijeće i bajadere Draginji Vuksanović, zanemarujući izbornu volju. I Krivokapić je pobjegao od pravljenja vlade na osnovu izbornih rezultata, a pomalo sve ovo što radi Spajić neodoljivo podjseća na poteze samog Krivokapića.

Krivokapić je prvo napravio dil sa Dritanom i Urom, pa je posle pregovarao sa ostalima pa ne čudi što je upravo lider Ure bio jedini političar u njegovoj ekspertskoj vladi. Spajić vuče sličan potez Krivokapićevom, pa pravi dil sa Bečićem i Demokratama, zanemarujući činjenicu da i čak da ga podrže svi sa njegove liste i plus svi sa liste Demokrata, daleko je od sastavljanja vlade koja bi imala 41 poslanik.

I Krivokapić je odlučio da se „odmetne“ od svoje koalicije i narodu predstavi tzv. „eksperte“, među kojima je bio i Milojko Spajić. On je tada dobio mjesto ministra finansija. Tako je počela njegova politička epopeja, koja i danas traje.

Spajićev scenario formiranja vlade nam izgleda kao deža vu, jer smo isto mučenje gledali i prije tri godine, kada je u glavnoj ulozi bio Krivokapić.