Piše: Božidar Rovčanin
Nakon njegovih reportaža, svi smo željeli da budemo vojnici. Više je uradio za vojnu avijaciju od Top Guna! Možda smo, mi dječaci, zbog njega pohitali i u ratove devedesetih, da isprobamo sve te trikove koje je otkrio od Avganistana, Bejruta, Čečenije, Vest Pointa do NATO baza koje su novinarima Istočnog lagera bili Zabranjeni grad.
Mislilo se da je njegov “ prebjeg“ 91. epizoda iz Bondove obavještajne skaske koja će se sama otpetljati i otkriti u budućem balkanskom ratnom haosu. Ipak, sljedeće decenije su samo potvrdile da je Sin oficira Jugoslovenske vojske u otadžbini bio Kraljev Vojnik do balčaka, i dublje!
Njegovim venama je tekla krv svih južnoslovenskih varijacija i mogao se okrenuti i otići bilo gdje, kao svoj na svome. Otišao je za istorijskom Istinom koju je znao kao malo ko. Nije nikada bagatelizovao Srpsko pitanje, dovodio u pitanje Čast i Dostojanstvo Srpskog Vojnika, žrtvu srpskog seljaka i civila, Humanizam i Žrtvu Vojski Istočnog Pravoslavlja.
Ako je već morao da ode, moramo reći da odlazi na najprikladniji način, kako je i disao, kao pokošeni Panslovenski Vojnik: Tijelom u Srbiji, Dušom u Rusiji, pod nepokornom Trobojkom!!!
Zbogom nezaborvnom dječaku u maskirnoj uniformi!
Kada smo govorili Vojnik, mislili smo Miroslav Lazanski! Izgledao je kao čovjek koji je “ ispunio svoju Sudbinu“!
