Zatvorenici iz spuškog zatvora podsjećaju crnogorske političare na obećani zakon o amnestiji
– Dolaze i prolaze skupštinska zasijedanja, a o ovome zakonu ni govora, pa ni u najmanjim naznakama. Ranije se drugačije govorilo. Poslanici i njihovi poslanički klubovi ranije su sa velikom dozom predusretljivosti kazivali kada se govorilo na ovu temu, i to posebno pojedini prije nego što su uopšte od strane građana birani i izabrani na određene visoke pozicije u politici. Kako su izabrani to su očigledno u potpunosti zaboravili na prethodno date riječi i obećanja, i to kao da više uopšte ništa ne znače, odnosno kao da te riječi iz njihovih usta nikada nisu izlazile, i počeli su da ćute tj. da se prave nijemi, nevješti i zaboravni-navode oni.
Kako su naveli, shvataju da se „u onim delirijumima političkih kapmanja prilikom prikupljanja glasova od strane glasača, u cilju pridobijanja istih, zna malo čedno i pretjerati i preuveličati“.
– Ali nikako ne možemo da shvatimo niti da prihvatimo da se sva ta priča i sva ta obećanja svedu na puste i obične beznačajne i bezlične riječi, odnosno neke izlizane komentare i retoriku koja uopšte nema bilo kakav značaj, kao ni smisao, a koja je upućena onako “ofrlje, reda radi” i koja nema bilo kakvu snagu, već je samo data u smislu “obećanjeludom radovanje“- dodali su.
Smatraju da su čekali dugo.
– Vrijeme prolazi i ništa se ne dešava. Niko se ne oglašava ni najmanje. Ne postoji čak ni nacrt zakona, a da ne govorimo o njegovoj varijanti u kojoj bi se on na dnevnom redu nalazio u skupštinskoj proceduri predat narodnim poslanicima na glasanje. Ova se priča čak uopšte ne bi ni potezala da nisu postojila prethodno date riječi i obećanja. Ali očigledno ovi koji su upućivali ove riječi i davali ova obećanja smatraju da su zatvorenici ipak građani drugog reda i da sa njima mogu da postupaju kako žele i kako hoće, pa čak i na njihovu štetu, vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo neistinama i omalovažavajući ih neradom, a na koji način su ih potpuno nezasluženo stavili u vrlo nezavidan i nepovoljan položaj, vrijeđajući im čak i inteligenciju- ističu oni.
Zatvorenici su u više navrata pisali i usmeno kazivali o ovom problemu.
– Pokrenuli su sami inicijativu, prijetili štrajkom i zarad ostvarivanja svojih zagarantovanih prava u skladu sa zakonom preduzimaju i preduzeće i druge mjere i radnje, ali ovdje je očigledno najbilji onaj recept koji se odnosi na politiku i prikupljanje glasova (odakle je sve i počelo), a kako se ubrzo održavaju izbori na više mjesta u Republici Crnoj Gori to isti jedinstveno izjavljuju da oni i niihove šire i uže porodice ako se odmah ne obrati pažnja na njih uopšte neće izaći na glasanja koja su zakazana za kraj septembra 2024. godine a što se posebno odnosi na lokalne izbore u Podgorici, a kao i na sve druge koji se budu održavali, dok Republika Crna Gora i upravo ovi koji su ih u prethodnom periodu dok nisu izabrani na visoke političke pozicije obasipali riječima, obećanjima i raznim hvalospijevima da će izraditi nacrt Zakona o amnestiji koji će biti uvršten u skupštinsku proceduru a zatim i izglasan, ne preduzmu konkretne mjere i radnje da se to zaita dogodi- navode.
Kako su istakli, „po svemu sudeći, ako zatvorenici od nadležnih ubrzo ne dobiju neke konkretne riječi koje će odmah zatim biti pretočene u djelo, odnosno konkretne mjere i radnje, zatvorenici solidarno izjavljuju da ni oni ni članovi njihovih širih i užih porodica neće izaći na predstojeće izbore u Republici Crnoj Gori, a što se posebno odnosi na one u Podgorici, ali ni one bilo koje druge koji budu organizovani“.
– S velikim uvažavanjem i poštovanjem, te nadom da će nadležni ozbiljni shvatiti ove navode, jer će isti biti pretočeni u djelo, pa će zatvorenici i njihove šire i uže porodice, kako je to već navedeno, zbog, očigledno, prethodno iznijetih neistina i lažnih obećanja, bojkotovati sve naredne izbore u Crnoj Gori, i to sve dok na ovom polju ne dođe do preduzimanja određenih konkretnih mjera i radnji, odnosno pobojšanja, a o kojem je bilo toliko puno lijepih riječi i obećanja neposredno prije prethodno održanih izbora. Jer, istine radi, mi ipak još uvjek sto posto ne želimo da vjerujemo da smo prevareni i izigarni, iako to sad tako zaista i izgleda, ali smo još uvjek ubijeđeni da će nas pomenuti predstojećim konkretnim mjerama i radnjama, vrlo brzo uvjeriti u suprotno- navode.