Zašto Srbin?

Piše: Luka Tapušković

Zato što je Srbin sinonim za otpor. Sinonim za slobodu i čežnju za njom, ma koliko ta sloboda nekad izgledala nedostižna.

Ko su bili, da vas pitam, ljudi koji su uvijek bili u prvim redovima i nosili luču otpora protiv odnarođenog režima? Ko su bili oni čiji je identitet proganjan? Na čiju štetu je išlo kreiranje tzv. novocrnogorskog identiteta? Na štetu kog jezika je jedan balkanski dijalekt postao službeni jezik? Na štetu kog naroda u Crnoj Gori se dio teritorije bratske Srbije priznaje za samostalnu državu? Kako se zove Crkva kojoj je jedna država, u 21. vijeku, pokušala da oduzme imovinu?

Odgovori na ova pitanja uglavnom imaju prefiks srpski/a, ili direktno govore o narodu – Srbima u Crnoj Gori.

Ova objava neće da bude još jedna u nizu dobro nam poznatih kuknjava o diskriminaciji, naročito jer je naš rod imao mnogo veća stradanja minulih vjekova od ovoga što su nam „braća“ Crnogorci radili, već prosto konstatacija da smo u jednom takvom vremenu – opstali, i da je srpsko ime živo u Crnoj Gori. I te kako je živo, a imalo nam je od koga i doć’.

Srpstvo je identitet Crne Gore. Bez Srba – Crne Gore nema. Ne postoji. Nikada je u istoriji kao takve nije bilo, osim možda kao komunističke države u Jugoslaviji.

Sa druge strane imate novi crnogorski identitet zasnovan na #nikaviše1918, komitskom pokretu (ne srpskih komitskih četa 1916-e, već od 1919-e pa naovamo, poznatijih kao zelenaši, koji su se i sami zalagali za ujedinjenje al objasni ti to legendicama doline bogova), novoj zastavi sa žutim sokolom/orlom, i sa, po sloganu sa jednog od njihovih protesta, jasnom idejom – crnogorska država, crnogorski jezik, crnogorska crkva!

Sve ovo što isplivava prethodne tri godine samo su dokazi prethodno pomenutog slogana i pokušaja sprovođenja te ideje, ideje polu-nasilne indoktrinacije i pokušaja asimilacije koja je pokušana još od 2006. godine. Kulminacija ovog procesa nije se desila nakon sticanja crnogorske nezavisnosti, na čemu današnji Crnogorci temelje svoj identitet, niti nakon što su crnogorski dijalekt proglasili za jezik. Desila se kada su pokušali riješiti pitanje crnogorske crkve, i silom počeli da oduzimaju imovinu najvećoj vjerskoj zajednici u Crnoj Gori – Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Ovog puta ćemo staviti po strani uticaj litija na političko društvene procese u Crnoj Gori već ćemo da upremo reflektore u ljude koji su to radili. Ko su ideolozi ovog procesa? Milo Đukanović, Zoran Pažin, Duško Marković, Predrag Bošković, stara garda DPS-a u suštini, zajedno sa svojim pravosudnim vedetama, Mugošom, Žižićkom i ostalim sutkinjama koje se preko Whatsappa hvale crnogorskoj majci Vesni Medenici da su septembra 2020. godine bile na skupu DPS-a za odbranu države i da im je „srce veliko kao Lovćen“.

Gotovo svi od gore navedenih su optuženi ili za skandale, ili za pljačke, ili za šverc, ili za organizovani kriminal ili za zloupotrebu službenog položaja. To su face koje su navodni šefovi Kavčana slikali na slavljima i zvali ih njihovim „šefovima“. Znate , onog klana najmoćnijeg na Balkanu, koji su ćevape od ljudi pravili? Slikaju šefove države i govore da su upravo oni njihovi šefovi… To su persone koje j*bu četničke majke kad se ukine presuda za lažni državni udar. To su ljudi koji su spremali likvidacije Mila Božovića i Vlada Mandića uoči nikšićkih izbora. To su ljudi koji su personifikacije Sodome i Gomore nove ere. Antiheroji crnogorskog imena i časti. Svi ti veliki borci i ideolozi novocrnogorstva su baš nekom igrom slučaja danas zvijezde SKY aplikacije, i opet igrom slučaja, baš kao što je bivša opozicija svih ovih godina pričala. Eto tih tekovina promotera“Crnogoraca“ na popisu. Eto vam nezavisne Crne Gore. Eto vam vaše najvječnije prevječne DrŽaVe divne i krasne, crnogorske, „čojske“.

I onda mi recite kako da se ne probudi onaj srpski inat? Inat tim narkomančićima, klanovima, kojekakvim đukanovčićima, lazovčićima, zvicerčićima, komitčićima i crnogorčićima koji misle da su Bogom dani da vedre i oblače, prijete, kidnapuju, ućutkuju… Inat onima koji su spremali traktore ne samo Srbima, navikli smo, nego čak i Crnogorcima, vjernicima SPC. Inat bitangama koji obeščašćuju crnogorsko ime i crnogorsko prezime.

Neki će se od vas koji ovo čitate pisati kao Crnogorci na popisu. Poštujem. Stvarno poštujem. Ali… Lično , i da sam iz najcrnogorskije od svih crnogorskih porodica, ne bih mogao. Personifikacija današnjeg novocrnogorstva su upravo Vesna Medenica, Zoran Lazović i sin mu, Milo Đukanović, Duško Marković, i ostala fela koja to ime brani i državu „ne da“.

Ako su vam ovo tekovine Crne Gore, iskreno, bolje da je nema. Šta je danas, po vama, crnogorstvo? Neodukljanizam , Tompson, traktori, daevječna, Kavčani, Škaljari, Miraš, Boris, Lav Lajović, Đukanović, Lazović, Zvicer, Gvozdenović, Medenica i Mugoša, protjerivanje stanovništva, ćeranje po traktora, himna ratnog zločinca Sekule, zastava koju polovina ne priznaje?

Nikad to nije bilo crnogorstvo, niti su ovakvi likovi bili čuvari crnogorstva. Znate ko je čuvar crnogorstva?

Srbin. Onaj koji se svemu ovome suprotstavio.

I to je odgovor na pitanje sa početka objave. U inat. Za Crnu Goru onakva kakva jeste i kakva je vazda bila – srpska!

Zato Srbin.
Zato srpski jezik.
Zato Srpska pravoslavna crkva.

Slava rodu!