Zašto naučnici preporučuju da ponekad zagrlite sami sebe

Čovek često prekrsti ruke kada pokušava da se „zaštiti“, što znači da svako podsvjesno traži fizički dodir kada se osjeća nesigurno. Prekrštanje ruku u neprijatnim situacijama je odbrambena reakcija, ali se može primijeniti na drugačiji način. Praktikovanje promišljenog i nježnog grljenja samog sebe može donijeti brojne benefite za zdravlje.

Zagljaji su važni ne samo za razvoj male djece, već i za umanjenje stresa i poboljšavanje raspoloženja i zdravlja kod odraslih. Ključan su dio ljubavnih, porodičnih i prijateljskih odnosa, jer predstavljaju dokaz da je drugim ljudima stalo do nas, što je socijalnom biću, kao što je čovjek, veoma potrebno.

Kada određene okolnosti sprečavaju pojedinca od sastajanja sa voljenima, može početi da osjeća veliku potrebu za fizičkim dodirom, bez kojeg može doći do ozbiljnih problema sa emocionalnim zdravljem. Ipak, to ne znači da se situacija nikako ne može popraviti. Ako nam je zaista potreban zagrljaj, uvijek možemo zagrliti sami sebe.

Možda zamisao djeluje čudno i malo blesavo, ali mnoge studije su pokazale da postoje brojni benefiti od grljenja samog sebe i mnogi psihoterapeuti ga preporučuju kao vrstu terapije i samoutjehe. Takođe, kada se pojedinac osjeća nesigurno, tužno, istresirano ili napadnuto, često se govorom tijela „povuče u sebe“: gleda dole i prekršta ruke, što predstavlja „štit“, koji je zapravo samo malo drugačija verzija grljenja sebe.

Ako sami sebe nesvjesno grlimo, kao odbrambeni mehanizam, sigurno je da postoje dobrobiti kada takva gestikulacija postane rutina koja se svesno obavlja.

Protiv bolova

Postoje studije koje dokazuju da zagljaji od drugih ublažavaju bol, ali isto se može reći i za zagrljaje koje dajemo sami sebi. Jedno istraživanje iz 2011. u kome je učestvovalo oko dvadeset ljudi je pokazalo da su osjetili manju fizičku bol kada bi prekrstili ruke i zagrlili sami sebe. Autori studije su pretpostavili da dolazi do zabune u mozgu, jer se odvraća pažnja sa bola i preusmjerava se na drugačiji nadražaj. Pored toga, jedno istraživanje iz 2015. je navelo lučenje oksitocina prilikom grljenja samog sebe vrstom „lijeka“ protiv bola.

Popravlja raspoloženje i neguje ljubav prema sebi

Kada dolazi do negativnih emocija, pogotovo kada ne postoji očigledan razlog, čovjeku nekada najviše prija fizički dodir. Ako nema osobe koja može da nam pomogne, onda je u redu napraviti pauzu od nekoliko sekundi i zagrliti samog sebe. Analize pokazuju da nežan fizički dodir umanjuje nivoe kortizola (hormona stresa). Iako možda neće potpuno riješiti problem, moguće je da će ublažiti loša osjećanja, barem na kratko.

Osim raspoloženja, grljenje samog sebe može uticati i na samopoštovanje i ljubav prema sebi. Isto kao što je održavanje fizičkog i mentalnog zdravlja važno, umanjiti samokritike i praktikovati nježnost prema samome sebi je neophodno za mentalno zdravlje pojedinca, ali mnogi ljudi zaboravljaju da uvedu takve navike.

Biti nežan prema sebi kroz pozitivne rečenice i fizički dodir može biti efikasna uteha kada prolazimo kroz teška vremena i osjećamo se izolovano. Grljenje samog sebe može uspostaviti unutrašnji mir i razbistriti um, prije nego što donosemo nove odluke i krenemo rješavati problem.

Sigurnost i utjehu koje zagrljaj upućen samome sebi donosi ne bi trebalo podcijeniti. Kao i bilo koja vrsta terapije, prvo može početi kao mala i „brza“ navika u toku dana, dok ne postane ozbiljan i efikasan metod ublažavanja bola i neprijatnih osjećanja.

Ne postoji „pravilan“ zagrljaj koji možemo sebi dati, ali je važno da nam bude fizički udoban, kako bismo se skoncentrisali na opuštanje tijela i uma. Da li bi nam prijao nježan ili čvrst zagrljaj? Kada odredimo pravu „jačinu“, potrebno je ostati u tom položaju nekoliko sekundi i dozvoliti pozitivne emocije i misli da polako preovladaju. Bitno je podsjetiti se da je svakom ljudskom biću potreban fizički dodir, tako da grljenje samog sebe ne bi trebalo neobično, već sasvim prirodno.