ZAŠTO?

0

Piše: Emilo Labudović

Na današnji dan, 1945. godine, u trenutku kada je Drugi svjetski rat u Evropi već uveliko završen, a sile Osovine pale na koljena, američka administracija i njena oružana sila izvršile su čin najstrašnije i najsurivije odmazde nad već poraženim Japanom: na Hirošimu, grad izvan svih vojnih rezona, bačena je atomska bomba.

Tri dana kasnije taj gnusni i ničim opravdani čin ponovljen je i nad Nagasakijem. U ta dva udara, u trenu je ubijeno oko 300 hiljada stanovnika ovih gradova, koji, hiljadama kilometara udaljeni od fronta, ni jednim svojim aktom nijesu prestavljali neposrednu ratnu prijetnju. Ubijeni su kao eksperimentalni dokaz vojne nadmoći buduće gospodarice svijeta.

Ovaj pogrom kasnije je, čak i u američkoj istoriografiji, nazvan najvećim ratnim zločinom Drugog svjetskog rata. Taj termin se, mada stidljivo i sporadično, odomaćio i kod nas. I nije sporno da je riječ ne samo o najvećem i najmonstruoznijem zločinu kojeg čovječanstvo pamti, ali nešto ipak izmiče u njegovoj pravoj i pravnoj kvalifikaciji. Jer, ako je, pa i sve da su bilo, a sumnjam da jeste, stradanje oko 8 hiljada Muslimana u Srebrenici GENOCID, kako je, I ZAŠTO, smrt 300 hiljada Japanaca samo RATNI ZLOČIN? I kako to da se o hiljadama i hiljadama civila pobijenih, pod neskrivenim blagoslovom Amerike, u Gazi još uvijek ćuti i na taj egzodus gleda skrštenih ruku. ZAŠTO? I zašto se za hiljade i hiljade Srba, Roma i Jevreja, pobijenih u Jasenovcu, ne smije reći da su žrtve genicida? Da ne pominjem Bratunac, Kravice, Jadovno, Prebilovce, Krajinu…

Duboko se klanjajući svim žrtvama rata, ne dijeleći ih ni po kojem kriterijumom, jer nas smrt sve izjednačava, ne mogu a da, i sebi i drugima, ne postavim pitanje: ZAŠTO? I po čemu su to neke žrtve i neke smrti važnije od drugih? Očigledno da i istoričarima, i političarima, i javnosti uopšte, treba malo više onoga među nogama pa da stvari nazovu pravim imenom i da popu kažu pop a bobu bob.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.