ZASAD BEZ NASLOVA

Piše: SIBIN

U pozadini projekta stvaranja – društva svih nas – ne stoji emancipatorski elan niti dobra volja, nego – novac – oruđe koje se nikad ne poteže za dobrobit čovjeka.

U teoriji se vježbamo pisanju utopističkog i scenarija koji je čist idealitet. Npr., za Hegela je država ostvarenje slobode. Ok, međutim, distopijska priča nam prikazuje realnost – države bez društva, u kojoj ona ima neograničena prava nad nama podanicima. Tako da, teško da je išta prljavije i monstruoznije od države, i fluidnije i nepostojanije od društva!

Nakon popisa sebi sam dao riječ: postajem politički idiot, beskorisni romantik koji će dane provoditi po lugovima, slušajući ptice u harmoniji sa potokom, i posmatrajući pejzaže prirode koja, zaista, djeluje kao nekakav – kosmički korjen.

Inače, kao neko ko ima gađenje od zajednice, to mi neće biti teško. Svejedno, ništa simboličko nikad i nije imalo snagu da me ubijedi u strukturu koja je rizomski isprepletana. Jer, kad čovjek pomisli na smrt, veli Montenj, sve mu odmah djeluje smiješno. Naročito neko ko vjeruje da je kralj.

Pa ipak, u međuvremenu misli nečim moramo uposliti, i što je to nerealnije, više smo zagriženi. Šta reći za nekog ko odlazi u drugu zemlju da podrži „svoj“ klub, ili za mamlaza koji se prima na priču o prosperitetu i boljoj budućnosti.

U praksi svi smo mi pesimisti.