ZAR „NEMA CRNOGORACA?“

Prema smatranju ovdašnjeg najprevođenijeg pisca, još uz to mizantropa, Bernharda iz Ulcinja, propast Crne Gore je logična jer – „Nema Crnogoraca.“

Dakle, ovako: da je DPS ostao nakon trideset godina još uvijek na vlasti, i da se pod njihovim režimom održao predstojeći popis, bilo bi mnogo više Crnogoraca. Što nadalje govori, ispada tako, da od partije na čelu države zavisi broj Crnogoraca?

To se poklapa sa dijagnozom koju je uspostavio Krivokapić Ranko, rekavši da ovaj narod ima – fluidni identitet, misleći, time, dominantno na Crnogorce, o kojima ni Slavko Perović nije mislio drukčije.

Jedan kolumnista i „postmodernista“ je pisao prije par godina, na vrhuncu vladavine DPS-a, kako je vrijeme za – stvaranje – novog Crnogorca. Plan se izjalovio je ex gospodar nije htio novčano investirati u taj ideološki inženjering!

Digla se kuka i motika i mnogošta uglas: kako predstavnik srpskog naroda u Crnoj Gori da bude na čelu Skupštine? Da, kako da ne bude? Pa jesmo li mi država građanski koncipirana ili nismo? Uostalom, koaliciji ZBCG po broju mandata i pripada to mjesto, tako da bi sve suprotno bilo kršenje principa demokratije, a to eurointegristi ne bi trebalo da podržavaju.

Politička zrelost i doslednost gospodina Andrije Mandića preporučuje ga za mjesto predsjednika Skupštine CG. U tom smislu, tu varijantu u potpunosti podržavam!