ZAR NAJBOLJE NE ZNAMO KO SMO, ŠTA NAS TO ŽULJA

Piše: Perica Đaković

Svi smo u Crnoj Gori sa velikim „nestrpljenjem“ i nedoživljenom, navodno, neizvjesnošću očekivali šta će u Briselu reći predstavnici EU o nekom našem, nazovi, napretku na putu za priključenje tom društvu. Kažem navodnom neizvjesnošću, a kao da nismo znali ko smo i šta smo uradili da praktično, sem par pokušaja Dritana i njegove administracije u pojedinim hapšenjima, nismo ništa bitno poradili na ključnim stvarima za poglavlja 23 i 24, a to je prije svega kriminal i korupcija na najvišem nivou.

Ako nismo napravili korak bliže EU Kneževićevim kovertama, letovanjima, prvom milionu i Pireus banci, Limenci, Telekomu, odnosno sve to što je pomenuti gospodin izneo u javnost je pred pravosudnim organima naše države, a posebno tužilaštvu, je palo u vodu, kao i one silne puške što po Katni završiše na dnu jezera.

Ne znam što se navodno čudimo, kao da ne znamo gdje, sa kim i kako živimo. Kao da ne vidimo šverc cigara, banane (čitaj drogu), standard pojedinih ljudi čija primanja su daleko ispod njihovog stila života, stare gospođe koje kupuju, a ne znam i da li voze, blindirane automobile, ili neke starije gospođe su vlasnice velikih vinarija. Nismo čak ni vidjeli da su neki počeli da kopaju „metro“ usred centra Podgorice…, i ko šta još, i onda navodno očekujemo da da će tamo neki evropejci, sem što će nas potapšati po ramenu, nam dati prolaznu ocjenu. Pa zar ne shvatamo da je direktno naša prethodna vlast i pojedinci u njoj bili protiv rješavanja poglavlja 23 i 24, jer bi ih to direktno odvelo, znamo gdje.

Ajde što se mi pravimo slijepi kod očiju, nego što se to prave i oni koji nas navodno podržavaju na našem evro-atlanskom putu (a niko da mi objasni šta znači taj put), tješeći nas kako smo i dalje predvodnici na toj stazi. Nešto gledam i kontam, da nam je iskreno toliko stalo, davno bi nas neko natjerao da riješimo te ključne probleme za poglavlja 23 i 24, pa zar ne postoji dobro oprobani recept „štapa i šargarepe“.

I dok se polako neke zemlje u Africi oslobađaju kolonijalizma, mi mu trčimo u zagrljaj, zar nam to nisu pokazali potonji izbori i pokušaji te Evrope i atlanskih prijatelja da nam oni postave predsjednika i vladu. Na njihovu žalost, ipak je u posljednji trenutak volja naroda na izborima pobjedila, u prvom poluvremenu. Šta će donjeti drugo poluvrijeme, tek ćemo vidjeti. A do tada ćemo se čuditi kako smo to još daleko od cilja da nas gospoda iz EU primi u društvo, gdje smo da kažem mi davno bili prije mnogih od njih, koji eto uđoše i preko reda.

Ako baš toliko želimo u tu EU, onda ajde da poradimo na problemima. Prvo da odradimo taj statistički popis, jer bez toga mi nećemo biti bliže nego još dalje. Zar nam Eurostat nije dao zeleno svijetlo i šansu da sami odradimo posao, vjerujući da smo sposobni za to? Nažalost, neki lobisti poput gospodina Tonina su pokušali da idu na ruku izvjesnim političkim subjektima, koji ne znam zašto se boje te statistike, da li znajući kako su to oni radili. Sada navodno sumnjaju u kredibilitet izvjesnih popisivača, kontrolora, pa izgleda i softvera. Nova vlada im je pružila ruku i ponudila da i oni daju svoje popisivače, kontrolore i izašla u susret da se rok pomjeri za mjesec dana. Ali čini mi se, možda griješim, da oni neće prihvatiti pruženu ruku već da će nastojati da se popis najavljen još u februaru, ipak ne desi ove godine. Ako je tako, neka kažu pošteno šta to smeta, da li nas ima manje nego na biračkim spiskovima, ili ih žulja koliko će biti kojeg naroda, a koji su svi državljani ove zemlje.

Vidjećemo, živi bili, šta će se desiti, dal‘ će premijer, vlada i Skupština istrajati na onome što su rekli, a to je da će popis početi 30. novembra. Dal‘ će Brisel i neki pojedinci tamo sada reći da se politička situacija u Crnoj Gori nije stabilizovala, i da ne želi da prihvati neke zahtjeve bojkotaša.

A i drugo, evo prilike da u Skupštini izglasamo te potrebne zakone i izaberemo instance koje će nas povesti na put da riješimo dugo nerješiva ta poglavlja 23 i 24, i kažemo „Evropo, mi smo tu”.

Trideseti novembar nije daleko.