ZAR I TI, KONJEVIĆU?

Piše: SIBIN

Iz politike u penziju otišao i Konjević Draško. Sad, nedeljom, može na pecanje. Ili boćanje.
A taman bio ovladao pokretom ruku, stišao glas da bi djelovao empirijski, uz to, sa kviticom, često bio u iluziji da je političar efektivne završnice.
Krivokapić ne Zdravko nego Ranko, jedared reče da je SDP na pravoj strani (h)istorije. O tome sada zajedno sa udatom Stanković & Konjevićem može da razmišlja jer se u penziji dobija vrijeme, toliko vremena da većina počne igrati domine i po klupama bulevara čitati najveću štamparsku grešku, (čitaj) Pobjedu.
Negdje je Kant rekao da, taman kad steknemo životno iskustvo, mjesto moramo ustupiti onima koji tek kreću u savladavanje azbuke. Političari, ne bez gorčine, poznaju ovu istinu, posebno ovdje, gdje vapimo za mladima, mada politika zahtijeva dugu karijeru kako bi se pohvatali konci i zemlji potom dalo ono najbolje od sebe.
Mlad a moćan: – pogubna kombinacija!
Takve kreacije proizvod su istinskih gospodara, koji su vlasnici javnog prostora, nafte, hrane; to su oni koji su poodavno s onu stranu kapitalizma, za kojim i politika kaska, a nekmoli mi, obični smrtnici koji žive ono što je već bilo, mada se nama tek sad odvija u isceniranoj sadašnjici.
Konjević otišao iz politike, koliko sjutra to će biti zaboravljeno. Šta kažem? To je već sad zastarela vijest.