ZAPALJENJE MOZGA

Piše Emilo Labudović

Gori, rode moj, gori, gori na sve strane. Plamti vatrena stihija, kao da je sam Pakao navirio svojim praiskonskim zlom. Danima sam gledao, tugovao i strahovao nad vatrištima širom zemlje, saosjećao sa strahom mještana čijim se kućama primakla vatra, sa vatrogascima i njihovom danonoćnom nesanicom. Ali, evo već dva dana, rode, gori i „krov“ našeg doma. Neko, plitkog uma i duše pune tamnih sjenki, potpalio je Goleš.

Danju dimna zavjesa skriva od pogleda razmjere požara, a noću linija njegovog fronta, koja se širi neslućenom brzinom, bljesne zlokobnom jasnoćom i vidljivošću. Ali, i dim i noć kriju ono najvažnije: „osobu plitkog uma i duše pune tamnih sjenki“ koja je kresnula šibicom ili upaljačem. Sjećaš se, proljetos je taj, ili ti isti, potpalio poslednju oazu zelenila na suprotnoj strani sela. U tri dana besomučnog divljanja vatre izgorjeli su Zavor, Planinice, Bijeli Krši, Pripor, Barice, Javorak… sve do Kaludarskih kapa. Hiljade i hiljade kubika smrča i jela. A sve da bi se sječom izgorjelih i nagorjelih stabala, s tim da ni preživjela neće biti pošteđena, steklo nešto malo para i dobitka. Na gubtak, novčano neizreciv, niko se i ne osvrće.

U međuvremenu požar se sa Goleša i Šarove doline pružio prema Meterizu. Gore Me’ove doline, Mali i Veliki Sekilj, Lučice, Strug…, gore moje uspomene na bezbrižne čobanske dane, pjesmu kojom smo razbijali strah i gušili samoću. Gori poslednje blago ovog sela na koje besomučno kidišu sa svih strana. Gori poslednje utočište nade u njegov opstanak. I znam, u pravu si, duboko si u pravu, kad se pitaš dokle će država da ćuti i prenebregava činjenicu da, osim kokainske i duvanske, Crnom Gorom divlja i šumska mafija. Mafija toliko osiljena da ne preza ni od otvorenog sukoba sa čuvarima šumskog blaga.

Sam Bog zna koliko je činovnika Uprave za šume, Ministarstva, policije, tužilaštva i sudstva upleteno u to nerazmrsivo klupko krađe, korupcije i otvorenog nasilja. Jer, mislim da na svijetu nema države koja tako bezočno potkrada samu sebe kao što to čini ova. I sve mi se čini da se ovaj „Gordijev čvor“ može razmrsiti samo metodom Aleksandra Makedonskog. Ali, tu kod tebe još davno su rekli: daleko je do murava!

Ovih dana mediji prosto kipe od optužbi, svađa, ličnog i stranačkog prepucavanja i prozivki. Svi se, očigledno, pozicioniraju pred izbore, ali pitam se: čemu? Čemu kad i tamo gdje su završeni mjesecima ne mogu da se dogovore oko podjele i organizacije vlasti. Namnožilo se neke političke dječurlije, kratkosuknje i kratkopametaste, koja se igra narodnom voljom, pakuje je i presipa iz šupljeg u prazno tjerajući mak na konac i ponašajući se kao vlasnici lopte na igralištu. Ne znam kako na to gledaju tamo kod tebe, ali ovdje kod nas davno je rečeno da se „onaj ko sa djecom spava, popišan budi“!

Selo je jutros umotano u povjesmo dima i nadojeno mirisom sagorjele borovine. Požar bukti i dalje i, u odsustvu energičnije reakcije vatrogasaca, koja nam je, navodno, obećana, može da se ugasi samo na dva načina: ili da izgori sve što može da izgori ili da Bog interveniše. Sva je prilika da će biti ovo prvo, jer Bog, zgrožen nad našim ludilom, nebrigom, sebičnošću i srebroljubljem… samo ćuti i gleda!

Ali, ti ne brini. Ako i izgorimo, zapećemo zubima za Nebo a noktima za kamenjar koji će ostati – i opstaćemo!