Zapad rješava bošnjačko-srpski „problem“
Piše: Dane Čanković
Odluka predsjednika Milorada Dodika da se ponudi Muslimansko-Hrvatskoj Federaciji (M-H Federacija) prijedlog mirnog razdruživanja sa Republikom Srpskom, je iznuđena, važna, i gotovo neophodna u novonastaloj situaciji.
Postupci, djelovanja i namjere Centra Zapada i političkog Sarajeva dovode Srpsku i srpski narod do zida i do tog iznuđenog prijedloga.
Razdruživanje je sveobuhvatni odgovor na sve konkretne radnje koje za posljedicu imaju stvaranje centralizovane države BiH i ukidanje Republike Srpske. Navodim samo specifične momente:
• Pravnoproblematična odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta (2002. god.) koja ruši temelje Dejtonskog sporazuma i uzrok je novih štetnih odluka Ustavnog suda BiH po srpski narod (ukidanje himne „Bože pravde“, grba Nemanjića, pridjeva srpski u nazivima gradova, Dana R. Srpske i najnovije otimanje njene teritorije – šume, vode, poljoprivredno zemljište);
• Usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici kojom se želi postići više ciljeva, a između ostalog nasilno proglasiti Republiku Srpsku genocidnom tvorevinom koju kao takvu treba ukinuti, i za sve vezano za rat okriviti srpski narod i od njega naplatiti ratnu odštetu;
Predlog razdruživanja neminovno otvara stručnu i hrabru raspravu o društvenopolitičkom uređenju Dejtonske BiH. Sa „Zapada“ se pokušava nametnuti stav da je BiH država na čemu insistira i političko Sarajevo. Zbog toga su sakrili original Dejtonskog sporazuma, poturajući lukavo njegov krivotvoreni prevod. U slučaju da je Dejtonska BiH država, razdruživanje M-H Federacije i R. Srpske bi bilo secesija i krivično djelo. Nažalost, od 1995.g. naši političari, sem Milorada Dodika u posljednje vrijeme, nisu imali hrabrosti da kažu pravnu činjenicu da je Dejtonska BiH državna zajednica.
SNP „Izbor je naš“ već dvadesetak godina piše tekstove (npr. Šta jenama BiH) u kojima iznosi činjenice, da je Dejtonska BiH nastala međunarodnim mirovnim ugovorom, tako što su M-H Federacija i R. Srpska prenijeli dio svojih prava i obaveza na zajedničke institucije novonastale državne zajednice, a istim ugovorom, suverenitet kao najviše pravo odlučivanja, ostavljen je u entitetima. Kada se polazi od pravne činjenice da je Dejtonska BiH državna zajednica, onda Republika Srpska ima legitimitet i pravo na mogućnost da M-H Federaciji ponudi prijedlog o mirnom razdruživanju, tim prije što je Dejtonska BiH na putu svog kolapsa.
Čak i ako drugi politički entitet odbije prijedlog ili se ne izjasni o njemu, Srpska ima pravo, zbog nemogućnosti funkcionisanja BiH, da jednostrano krene u proces razdruživanja, odnosno osamostaljivanja i zatraži od prijateljskih država međunarodno priznanje.
Ako odgovor M-H Federacije bude negativan, uz obrazloženje da to može destabilizovati region i uvući u rat narode na našem prostoru, indirektno će tako potvrditi da su Muslimani (Bošnjaci) i Hrvati odgovorni za rat u BiH, jer su nasilno izašli iz zajedničke države Jugoslavije (što je slično u sadašnjoj situaciji kada Srbima i Republici Srpskoj govore da je njihovo razdruživanje izazivanje rata). A u širem smislu, sobzirom da je SFRJ bila federacija sa jedinstvenom vojskom, a Dejtonska BiH državna zajednica, čiji entiteti su imali svoju vojsku (došlo do iznuđenog ukidanja iste), onda se može otvoriti rasprava i istorijski zabilježiti da su republike Slovenija i Hrvatska, te muslimanski i hrvatski političari u BiH odgovorni za razbijanje SFRJ i izazivanje rata, što je najteži ratni zločin – zločin protiv mira (koji je Centar Zapada ukinuo). Ratni zločini ne zastarijevaju, i u bivšoj Jugoslaviji nanesena je najveća i ogromna šteta srpskom narodu – pa ko kome onda treba platiti ratnu odštetu?
Ali, ova situacija i predlog razdruživanja traži pored pravnog, političkog i ekonomskog pristupa, i viziju koja možda najbolje nudi rješenje.
Bošnjaci (Muslimani) treba da znaju da im Centar Zapada ne rješava problem ili bolje rečeno, on im hoće da riješi problem na način kako to rješava Ukrajincima i Rusima – do posljednjeg Bošnjaka a po mogućnosti i do posljednjeg Srbina.
I Bošnjaci i Srbi imaju lukavog i moćnog neprijatelja, i jedni i drugi brane vječne vrijednosti, porodicu, i čovjeka po Božijoj Blagodati, suprotstavljajući se nenormalnostima ovoga svijeta. Možda najbolje rješenje za naše narode na Balkanu jesu aktivnosti, saradnje M-H Federacije i Republike Srpske sa Srbijom i Crnom Gorom sa mogućnošću uspostavljanja uspješne društveno-političke i ekonomske unije.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)